Moja dooo-mo-vi-naaa..., orilo se već od ranog jutra ulicama metropole,
a kako je sat na Trgu bana Jelačića pokazivao sve bliže 20.45, Zagreb
se polako stapao u boje naše trobojnice.
Ima nas, ima nas...
... više od Kineza, navijamo, navijamo bolje od Engleza pjevali
su navijači iz svih krajeva Lijepe Naše. Prohladno i vjetrovito vrijeme
nije smetalo našim navijačima da razviju šalove i zastave diljem
glavnoga grada.
I dok su zagrebački navijači tradicionalno bazirani u svojim
kvartovima, navijački kolorit svih krajeva Hrvatske preplavio je centar
grada. Dalmatinci, Istrani, Slavonci, Ličani, pjevali su navijačke
pjesme, a pridružio im se i određen broj Hrvata iz dijaspore.
Ma pobijedit ćemo sigurno, Šveđani nemaju šansi. Bit će 1:0 za
Hrvatsku, a poslije utakmice slavit ćemo cijelu noć veseo je bio
student Leo iz Poreča koji je s četvoricom prijatelja doputovao
automobilom kako bi svi zajedno svjedočili novom uspjehu
"kockastih".
Busom, vlakom, autom
Na sve moguće načine pristizali su raspjevani hrvatski navijači kako bi
svjedočili spektaklu u Maksimiru.
Nas šestorica došli smo autobusom. Poderat ćemo grla ako treba,
sve za našu reprezentaciju rekli su nam mladići iz Bribira.
Mi smo iz Slavonskog broda. Dolazi nas oko 300, uglavnom vlakom.
Idemo na sve utakmice pa tako ni ova neće proći bez naše glasne
podrške. Rezultat? Pa mi već planiramo put u Njemačku dizala je
atmosferu skupina navijača iz Slavonije.
Iz Švedske u Hrvatsku
Jedna priča posebno je zanimljiva i govori o fanatizmu hrvatskih
navijača. Ivica Banaj (44), rodom iz Požege, živi u švedskom gradu
Linköpingu već šesnaest godina.Tamo je zasnovao obitelj i radi.
Doputovao je automobilom s osmogodišnjim sinčićem Ivanom. Put je trajao
nevjerojatnih 25 sati automobilom i dodatnih sedam sati brodom.
Ma nije to nama nikakav problem. I Ivan i ja volimo putovati, a
nakon utakmice ostajemo još tjedan dana u Hrvatskoj. Uvjeren sam u
pobjedu večeras i sretan sam što će i moj Ivan sve to vidjeti
uživo optimističan je tata Ivica.
Mali Ivan, u najdražem dresu i umotan u hrvatsku zastavu, također je
bio dobro raspoložen, kako za razgovor tako i za fotografiranje.
Najviše volim Olića i Pršu. Mislim da će biti 2:1 za
Hrvatsku simpatični mališan dijelio je tatin optimizam, a mi
bismo samo dodali: Ivane, iz tvojih usta u Božje uši!
NAVIJAČI Pripreme "dvanaestog igrača" za odlučujuću utakmicu
Ima nas, ima nas...
