Rally je nedvojbeno jedan od najzahtjevnijih oblika moto sporta, a mnogi to natjecanje smatraju i kraljicom automobilizma. Postati vozač relija znači u potpunosti svladati umijeće vožnje, ali i razviti sposobnost predviđanja kako će automobil reagirati na različite vozačeve reakcije, pogotovo kada se vozite šljunčanim, ili još gore, snježnim cestama koje nikada niste vidjeli, brzinama znatno iznad najviših ograničenja brzine u našoj zemlji.
Svjetsko ludilo je ove godine napokon došlo i u Hrvatsku, pa smo tako nakon naših legendarnih utrka poput INA Delta Rallya, Rally INA Kumrovca, INA Rally Poreča, dočekali i WRC automobile u našoj zemlji te se uživo divili najboljim svjetskim vozačima kako jure zavojitim cesticama.
Jedan od sudionika WRC-a u Hrvatskoj bio je i rally prvak Hrvatske, Viliam Prodan, koji je bio dovoljno ljubazan da odvoji malo vremena za nas i podijeli svoj put od klinca koji je počeo kao golman u Buzetu do toga da je postao prvak Hrvatske te što je bilo potrebno da postane dio te prestižne automobilističke scene.
Kako je izgledao tvoj ulazak u svijet motorsporta? Kada si znao da je rally nešto s čime se želiš baviti u životu?
Moj ulazak u svijet autosporta je bio vrlo “čudan” u najmanju ruku, jednostavno sam nogometnu loptu i golmanske rukavice istarskog županijskog prvoligaša NK Buzet zamijenio za trkaće rukavice i kacigu te sjeo u trkaći automobil, a razlog je taj što dolazim iz grada Buzeta koji je prije svega grad oktana i automobilizma. Kao mali sam uvijek pratio te trke i maštao da se i ja jednog dana popnem na buzetsko brdo, a kasnije i na rally brzince. Eto, na sreću, dječački snovi su mi ostvareni, naravno uz puno truda i odricanja.
Kako pamtiš sve te zavoje? Možeš li uopće zapamtiti dijelove staze ili se u potpunosti predaješ u ruke suvozaču?
U principu primarno se pouzdam u svog suvozača kojem vjerujem te u naš radar kojeg kvalitetno napravimo kako ne bi došlo do grešaka i ne daj Bože izlijetanja, ali naravno da se neki dijelovi brzinskih ispita i zapamte, iako uz dobru pripremu rally radara (to je ono što suvozač čita), pamćenje brzinaca nije potrebno.
Rally je izuzetno težak sport, i fizički i psihički puno teži nego što većina ljudi misli. Ti i Zoran ste rally prvaci Hrvatske, možeš li ukratko opisati koliko odricanja i sponzorskog angažmana je potrebno za tu titulu?
2021. godine prvi puta smo postali rally prvaci Hrvatske u ukupnom poretku i to je rezultat dugogodišnjeg truda, rada i odricanja mnogočega da bi na kraju uspjeli u sportu kojeg volimo i koji svakodnevno živimo. U desetak godina koliko se bavim relijem i još 5-6 godina bavljenja brdskim autoutrkama koje sam vozio prije ulaska u svijet rallyja, puno se iskustva, poznanstva, skupilo pa na kraju su i sponzori prepoznali nas rad i potencijal, tako da mogu reći da svaki uspjeh, pa tako i ovaj naš dolazi nakon godina rada i ustrajnosti u ono sto smo oduvijek željeli.
Suvozači su često marginalizirani i nisu zvijezde kao vozači. Tvoj suvozač je Zoran Raštegorac, kako se slažete kada utrka završi? Idete li svaki na svoju stranu ili se družite i privatno?
Veza između vozača i suvozača nije samo u trkaćem automobilu, već se proteže i izvan njega te se prenosi i u privatni život. Zoran i ja smo prije svega veliki prijatelji, sportski suradnici te smo zajedno u svim uspjesima i “glavoboljama”.
Kako izgleda tvoj tipičan dan prije velike utrke? Imate li kao tim nekakve rituale, posebne pripreme?
Kad ulazimo u tjedan rallya obično se zaboravlja na sve svakodnevne radnje te se posvetimo isključivo natjecanju koje je pred nama. Dan, dva prije starta uglavnom se rezervira za ponavljanje gradiva, odnosno pregled onoga što smo istrenirali i pripremili za natjecanje, fokus na automobilu i brzinskim ispitima te suradnja s medijima.
Koje pobjede u karijeri bi izdvojio, po čemu su ti bile posebne?
Svakako bi izdvojio pobjedu na Rallyu u Opatiji 2017. godine koja nam je bila premijerna u ukupnom poretku jednog natjecanja, a svaka pobjeda ima svoju draž i svaka nam je posebna i draga na svoj način.
Rally je skup sport, a vi ste jedna od rijetkih hrvatskih posada koja je imala priliku nastupati na prestižnim WRC natjecanjima. Koliko znači podrška sponzora u ovom sportu?
Bez sponzora i pokrovitelja naši uspjesi bili bi gotovo nemogući. Dugogodišnjim radom došli smo do toga da smo postali dio INA sportske obitelji te nam je čast i zadovoljstvo zastupati Inine boje na svojim nastupima, a upravo je INA ta koja nas maksimalno gura i bez koje bi sve ovo bilo znatno teže.
Na našem Croatia rallyju ste rano odustali zbog tehničkih problema (kvar turbine). Što je gore, odustati zbog takvih problema ili zbog vlastite pogreške?
Za ovogodišnji Croatia rally smo se posebno spremali, nekako smo sve nade polagali u to natjecanje i na kraju se morali predati bez ispaljenog metka. Nažalost, kvarovi tehnike su sastavni dio ovog sporta i moraš kao sportaš biti svjestan da možda nećeš vidjeti cilj natjecanja, ali ne svojom krivicom već zbog otkazivanja poslušnosti automobila. Upravo to se nama dogodilo, ali kad bi već morao birati između dva zla, birao bi grešku tehnike, a ne svoju.
U Poreču ste imali zadnji nastup s Fiestom i u novu sezonu krećete s novim automobilom, Renault Clio Rally4. Kako idu prve probe, jesi li “kliknuo” s autom?
Da, ovogodišnju sezonu, a isto tako jednu eru s Fordom smo zaključili upravo u Poreču. Mogu reći da nas je jako dobro služio, ove sezone smo u Prvenstvu Hrvatske pobijedili na četiri natjecanja u isto toliko nastupa, uspješno smo završili najteži Rally na svijetu - Monte Carlo, dok smo prošlu sezonu odradili drugim mjestom u Poreču te pobjedom na talijanskom rallyu “Rally Citta di Schio” u konkurenciji dvadeset izuzetno brzih Talijana. Tako da možemo reći da nas je Ford dobro služio te se nadamo da će nas isto tako, ili možda mrvicu bolje, poslužiti novi Renault Clio Rally4 u kojeg smo sjeli prije par dana i na prvu možemo reci da se radi o ozbiljnom trkaćem automobilu. Naš zimski zadatak je puno testirati automobil kako bi se što bolje pripremili i kako bi što više “kliknuli” s automobilom.
Kakav si vozač u “normalnim uvjetima”, možeš li se opustiti i voziti iza sporijeg vozača ili rally vozač u tebi ipak traži isprekidanu liniju iza svakog zavoja?
Privatno sam umjeren, znam koje sve opasnosti prijete na cestama i moj moto je “cesta nije pista”. Svi mi volimo nekada “potegnuti” i to je ljudski, ali u granicama normale, bez rizika za sebe i ostale sudionike u prometu.
Koji su planovi za 2022. godinu?
Planovi su nastupi u prvenstvu Hrvatske, nastup na WRC-u u Zagrebu te pokoji nastup u europskom kupu (to ćemo znati više po izlasku kalendara natjecanja).
Sadržaj nastao u suradnji s INA.
