Marin Čilić i Kei Nishikori vodili su jučer žestoku borbu na terenu, no nije manje napeto bilo ni na tribini, u njihovim ložama. Tu su sjedili njihovi današnji učitelji, a nekad i sami veliki suparnici Goran Ivanišević i Michael Chang. Njihov dvoboj bio je možda manje vidljiv, ali njihove geste i pogledi pokazivali su koliko intenzivno proživljavaju nadmetanje na terenu.
Chang uspješniji kao igrač
Njih dvojica 90-ih godina harali su svjetskim tenisom. Nisu bili tako uspješni kao Pete Sampras, Andre Agassi i Boris Becker (ili poslije Roger Federer), ali bili su nezaobilazni sudionici svih velikih teniskih događaja.
Pa, premda su dolazili s dva kraja svijeta i razlikovali se po karakteru i mnogočemu drugom, po visini primjerice (Goran je visok 193, a Chang 175 cm), njihove karijere obilježile su i brojne sličnosti. Tako da nije čudno da su se jednom morali naći u završnom obračunu i kao treneri.
Kao prvo, oni su gotovo vršnjaci. Danas imaju po 42 godine, s tim da je Ivanišević rođen 13. rujna 1971. a Chang je nešto mlađi – rođen je 22. veljače 1972.
Obojici je najbolji plasman bio drugo mjesto. Goran ga je ostvario 4. srpnja 1994. a Michael na današnji dan, 9. rujna 1996. godine.
I obojica su osvojili po jedan Grand Slam naslov i odigrali još po tri finala. Amerikanac kineskog podrijetla do kraja je otišao gotovo na početku karijere, 1989. godine, u Roland Garrosu (pobijedio Edberga), a finala je još igrao 1995. također u Roland Garrosu (izgubio od Mustera), 1996. na Australian Openu (od Beckera) i 1996. na US Openu (od Samprasa). Hrvat je sva svoja finala odigrao u Wimbledonu, a do jedinog trofeja došao je na zalasku karijere, 2001. kada je u finalu pobijedio Raftera. Prije toga je u All England Clubu izgubio tri finala: 1992. od Agassija, a 1994. i 1998. od Samprasa.
I zarada u karijeri im je tu negdje: Ivanišević je od turnirskih nastupa priskrbio 19,9, a Chang 19,1 milijun američkih dolara. Goran je više zaradio jer je na velikim turnirima imao za nijansu važniju ulogu, no prema broju osvojenih turnira prednjači Chang sa 34-22.
I u međusobnim dvobojima Amerikanac je bio nešto uspješniji – dobio je šest od 11 susreta. Samo jednom su se sreli u finalu, u Tokiju 1994. kada je pobijedio Ivanišević, a zanimljivo je da se nikada nisu sastali na US Openu ili na nekom drugom Grand Slam turniru.
A kao treneri? Najbolju ocjenu dao je upravo finalni dvoboj njihovih učenika u New Yorku, ali to je bila tek jedna etapa, bit će ih još.
Marin smireniji od Gorana
No, uloge im nisu posve identične: Chang je jedan od dvojice Nishikorijevih trenera (drugi je Dante Bottini iz Bollettierijeve teniske akademije) i on nije na svim turnirima s Japancem, dok je Goran glavni Marinov trener (kondicijski je Slaven Hrvoj) i mnogo je više sa svojim pulenom.
– Nevjerojatno je koliko su Marin i Kei zapravo slični svojim učiteljima. Nishikori je brz na nogama i mentalno jak u glavi, kao Chang nekada, a Čilić je gotovo jednako dobar server kao što je bio Ivanišević, iako je malo smireniji – zamijetio je i Mats Wilander, bivši teniski as koji danas radi kao komentator Eurosporta i glavna je zvijezda redovite rubrike "Game, Set and Mats" (koju vodi zajedno s Barbarom Schett, također bivšom tenisačicom).
>> Pobjeda života: Nezaustavljivi Marin Čilić osvojio US Open!
>> Čilić ponovio uspjeh Petea Samprasa
>> Marin Čilić prima čestitke: Oduševio Modrića, Nowitzkog, Milanovića...
dobra stara vremena...kad su igrali goran i chang