Informacija koju smo dobili kaže da je Ivo Karlović dao značajnu donaciju Dječjoj bolnici na Srebrnjaku. Željeli smo provjeriti to kod samog Diva sa Šalate, ali Ivo, držeći se valjda one biblijske “neka ti ne zna ljevica što čini desnica”, nije htio o tome razgovarati. No, tema za intervju s našim teniskim veteranom (41) uvijek ima napretek, pa smo ga za početak zapitali kako provodi ove dane pod pandemijom koronavirusa u svom domu na Floridi, u Miamiju.
– Uglavnom smo svi kod kuće. Srećom, imamo prilično veliku okućnicu, pa nismo zatvoreni među četiri zida. Moram priznati da mi zasad još ne nedostaju putovanja ni svakodnevno držanje reketa u ruci, ha-ha... Lijepo mi je biti doma s klincima – odgovorio je Karlović, nekad 14. tenisač svijeta, danas “zaleđen” na 124. mjestu ATP liste.
Vaša kći Jada Valentina ide u školu, pomažete li joj?
– Kći ide u drugi razred i ima nastavu na daljinu, kao i djeca u Hrvatskoj. Pomažem joj kad zatreba, ali uglavnom sve radi sama. No, zato je sin (Noah, dvije i pol godine, nap. a.) pun energije i skače po cijele dane. Nije genetika, već disciplina
Ima li Jada Valentina afiniteta prema tenisu, jeste li joj kupili reket?
– Ima reket, ali mislim da joj tenis nije najinteresantnija stvar na svijetu. Nije joj ni u prvih 100. I prije korone imala je volje za tenis – možda jednom tjedno. Sad kako smo u izolaciji ima je još manje.
Na Twitteru ste nedavno napisali da ste “nevjerojatno lijena osoba”. Kako to i zbog čega?
– Ma, to je bila šala. No, kako se ono kaže, u svakoj šali je pola istine. Ponekad mi se ne da treni rati i obavljati druge poslove jer ne znam kada će se stvari vratiti u normalu. Kakva je onda razlika hoću li to obaviti danas ili za pet dana?
Ipak se zna da niste lijeni, da ste u životu mukotrpno radili. Nemate ni grama sala iako ste u 42. godini. U čemu je tajna?
– Nema tu neke tajne. A ni genetike, na što mnogi ciljaju. Stvar je u načinu prehrane i napornom radu. Lako se educirati o tome, ali teško je držati se tih pravila svakodnevno. Za to je potrebna disciplina. Zdravo i fit tijelo jedno je od rijetkih stvari u životu koje se ne mogu kupiti ni dobiti na prijevaru.
Prema ATP-ovoj evidenciji, slavite mali jubilej, 20 godina profesionalne karijere (računaju od 2000.), koji biste uspjeh posebno istaknuli iz tog razdoblja?
– Pa, eto, već je i to što sam proveo 20 godina u profesional nom tenisu veliki uspjeh. Narav no, bilo je puno uspona i padova, ali ta konstanta je nešto čime se izuzetno ponosim. Istaknuo bih još i pobjede nad prvim igračima svijeta Lleytonom Hewittom, Rogerom Federerom i Novakom Đokovićem.
Jedan ste od malobrojnih današnjih tenisača koji ima pozitivan omjer s Đokovićem – 2:1. Zadirkujete li ga zbog toga?
– Zapravo je 3:1. Pobijedio sam ga i u kvalifikacijama turnira u Madridu 2005. godine, samo što ATP to ne bilježi. Nije da ga zadirkujem, ali spomenem mu taj podatak s vremena na vrijeme. Na što on počne iznositi smiješne izgovore, poput “puhao je vjetar” ili “to je bilo 1847.”. Ne znam zašto je baš tu godinu izabrao...
Jeste li ikad razmišljali o tome da se ostavite tenisa?
– Jesam, bezbroj puta. Ali lju bav je na kraju uvijek prevagnula.
Možda krenemo u kolovozu
Postavili ste u karijeri brojne rekorde, kojima se posebno po nosite?
– I ne znam koje sve rekorde držim po broju asova i koje sve što se godina tiče, ali ako bih morao izabrati, odlučio bih se za ove u godinama, starosne rekorde. Oni pokazuju karakter.
Tko su vam sada treneri, kako surađujete?
– Za trenere imam dvojicu dugogodišnjih prijatelja i kolega Mirka Pehara i Gorana Dragičevi ća. Obojica žive na Floridi. Putuju sa mnom na turnire naizmjenično. Naravno, tu je i moj kondicijski trener, istinska legenda tog posla Slaven Hrvoj. S njim radim još od 2008. godine.
Hoćete li se u budućnosti možda i sami baviti trenerskim poslom?
– Razmišljam i o tome. Sigurno ću pokušati, a hoće li mi se svidjeti – to je već drugo pitanje. Vidjet ćemo.
Kad očekujete da bi se sezona mogla nastaviti i dokad vi, s obzirom na godine, možete čekati?
– Kako sada stvari stoje, sezona bi se mogla nastaviti 3. kolovoza, ali mislim da je to jako optimističan datum. Moje neko realno očekivanje je da će se s turnirima početi sljedeće godine. I to ne dođe li drugi val virusa. A što se mene tiče, mogu čekati jako dugo. Dobar sam u čekanju – rekao je Karlović.
Ne čitam puno o koronavirusu, trebamo biti oprezni, ali ne pretjerivati u panici
Kakva je situacija kod vas što se koronavirusa tiče? Službeni podaci pokazuju da je samo na Floridi više od 43.000 zaraženih i gotovo 2000 umrlih. Je li vas strah?
– Pa, nije me posebno strah. Držimo se preporuka, socijalna distanca, izvan kuće nosimo maske i slično. Kod kuće imamo sve što nam je potrebno, pa nemamo razloga puno izlaziti van. Nastojim ne čitati i ne slušati previše o koroni. Dobro je da postoji doza straha, pa i panike, ali ne valja ni pretjerivati.
Pratite li politiku, kako ocjenjujete situaciju u Hrvatskoj?
– Ne pratim previše politiku u Hrvatskoj. Ja sam od onih koji vjeruju da ako si sami ne pomognete, neće vam pomoći ni politička stranka – rekao nam je Karlović.
Mogu ja čekati jako dugo. Ma, Ivo je car. Tako je, Ivo, za koju godinu i ti se vraćaš u Top 20.