Zanimljivo priznanje ovih je dana dobio hrvatski trener Dalibor Starčević (45). Taj Riječanin izabran je za najpopularnijeg trenera kuvajtskog kluba Qadsije. Klub je u njegovoj povijesti dugoj sedamdeset godina vodilo jako puno kvalitetnih trenera poput Scolarija (prvak svijeta s Brazilom 2002. i doprvak Europe 2004. s Portugalom), Miljanića, Garrida, našeg trenera Rodiona Gačanina...
Glas Starčeviću dalo je najviše navijača tog kluba, a naš je trener 2016. donio Qadsiji zadnji, 17. naslov prvaka. Starčević se nedavno vratio s Bliskog istoka gdje je u Emiratima vodio Orubu. Trenutačno se odmara i čeka novi poziv, a zanima ga isključivo azijsko nogometno tržište.
A što mu znači to priznanje navijača Qadsije?
– Priznanje navijača mi jako puno znači jer su oni u tom nogometom svijetu najobjektivniji, bez skrivenih interesa. Ponosim se što sam izabran među ozbiljnim trenerskim imenima. To je potvrda da sam u tri godine provedene u klubu očito dobro radio svoj posao. Dvaput smo osvojili prvenstvo, jednom Prinčev kup, u kojem smo igrali još četiri puta u finalu. Važno je spomenuti da smo u tom razdoblju u klubu imali problema u upravljačkim strukturama, a to navijači očito znaju. Također, taj Prinčev kup osvojili smo bez stranaca, što je pravi raritet.
Infrastruktura im je loša
Kada govori o veličini kluba, Starčević naglašava:
– Qadsia je najtrofejniji klub u Kuvajtu, s bazom od oko 800 tisuća navijača. Na azijskoj ljestvici po kvaliteti je 25. klub. Ima jako talentirane domaće igrače, rekao bih gotovo slične nama po talentu, s odličnim smislom za igru i tehniku. Za pravi iskorak nedostaje im ozbiljnija infrastruktura i moraju je još poboljšati.
Očito vas vežu lijepe uspomene za to razdoblje?
– Lijepa sjećanja uvijek su prisutna. Klub mi je dao priliku za samostalan rad. Puno je lijepih uspomena iz tog trogodišnjeg razdoblja. Lako je zaboraviti one ne tako lijepe. Osjećam čast i ponos što sam toliko dugo vodio takav klub, a upravo spomenuto priznanje navijača najveća mi je zadovoljština za sav uloženi trud u tom razdoblju.
Nakon uspješne trogodišnje epizode u Kuvajtu, Starčević je uzeo mali predah.
– Nakon Qadsije, ponude koje sam dobio nisu zadovoljavale moje ambicije. A i želio sam biti više s obitelji. Nedugo potom dobio sam ponudu Al Jazzere iz Jordana. Predstavili su mi zanimljiv projekt u kojem je glavni cilj bio osvajanje naslova. To me, naravno, privuklo – ističe Starčević i dodaje:
– Međutim, predsjednik kluba nije poštovao financijski dio dogovora prema igračima, pa smo se brzo razišli. I ja sam imao problema s naplatom, tako da Jordan ne pamtim kao dobru uspomenu.
Igrao za Rijeku, Istru, Inter...
Zašto nema više naših trenera na Bliskom istoku?
– Naši treneri su odlični, no nemamo pravi marketing. Imamo socijalnu i situacijsku inteligenciju, prilagodljivi smo, a znanje naših trenera je na visokoj razini. Naravno, velike zasluge idu našoj nogometnoj akademiji. Iz nje stalno izlazi vrhunski kadar koji očito ima kapacitete i vještine da radi bilo gdje u svijetu.
A kakvi su vam planovi za budućnost?
– Svi su vezani za Aziju, odnosno Bliski istok. Htio bih iskoristiti reputaciju koju sam stekao u radu u tome području. Konkurencija je dosta jaka u trenerskom poslu, no vjerujem da ću uskoro prema Aziji kada se normalizira situacija nakon ove globalne krize izazvane koronavirusom.
U međuvremenu se može posvetiti i praćenju zbivanja u hrvatskom ligaškom nogometu.
– Imamo jako puno talentiranih igrača, samo im treba dati šansu jer smo mi predodređeni za nogomet. Mene očito nisu prepoznali u Hrvatskoj. A nemam ni svoj lobi, što je očito jako važno. Moj je problem i karakter, koji mi ne dopušta da se igdje guram. Moj put usmjeren je isključivo prema inozemstvu.
Osjetio je potrebu spomenuti još jednu stvar.
– Htio bih se zahvaliti Rodionu Gačaninu, našem treneru koji me odveo u taj svijet i s kojim sam stekao jako puno iskustva koje mi je kasnije bilo iznimno korisno. Opet, najveća podrška su mi sestra Helena, supruga Alma i djeca Paula i Šime, koji igra nogomet u omladinskoj školi Rijeke. Jako je nadaren. Nadam se da će imati bolje uvjete za razvoj nego što sam ja imao – zaključio je Starčević, koji je u karijeri igrao za Inter, Pomorac, Orijent, Rijeku, Istru...
