Planirali su u Hajduku pobjedom protiv Lokomotive mirno uploviti u reprezentativnu stanku, no završilo je šokantnim porazom 1:2 od Lokomotive i postrojavanjem igrača pred Torcidom. I pitanjem koje se opet pojavilo, je li Mislav Karoglan trener koji bijele može dovesti do toliko čekanog naslova prvaka? Ili je ipak prezelen, preneiskusan da bi u ovakvoj infarktnoj i napetoj završnici HNL-a bio taj jezičac na vagi? Ako je suditi prema pulsu većine bijeloga puka, Karoglan bi bio smijenjen istu večer nakon poraza od lokosa, koji su mu očito postali crna mačka na klupi, budući da ih u tri prvenstvene utakmice na klupi Hajduka nijednom nije pobijedio.
Hajduk je, sudeći po broju bodova na tablici, i dalje legitiman kandidat za naslov prvaka, no prvi put ove sezone više nema sve u svojim rukama, jer je Rijeka pobjegla na četiri boda. Ono što najviše zabrinjava navijače jest činjenica da je Hajdukova igra ove sezone, osim nekih iznimaka, vrlo neuvjerljiva, a napadački vrlo predvidljiva. Karoglanov Hajduk nema gard ni igru kakvu bi morao imati prvak, a pomake u igri nisu donijela ni zimska "velika" pojačanja Kleinheisler i Brekalo.
U takvoj situaciji najlakše je, naravno, smijeniti trenera, a Lukša Jakobušić ionako je lak na obaraču kada su treneri u pitanju. Otkad je prije nepune tri i pol godine postao predsjednik Hajduka, odmah nakon dolaska smijenio je Harija Vukasa, pa Boru Primorca (bio je v.d.), Paola Tramezzanija, Jensa Gustafssona, Valdasa Dambrauskasa, Mislava Karoglana (u prvom mandatu) i Ivana Leku. A sada će vjerojatno i po drugi put smijeniti Karoglana. Prečeste trenerske smjene, pogotovo Jakobušićevim intenzitetom svakih šest mjeseci, pokazatelj su i nedostatka dugoročne vizije, činjenica je to od koje Jakobušić ne može pobjeći.
Dosad je predsjednik bio zaštićen u prozivkama navijača, dosad su kod loših rezultata prvi na piku bili igrači, trener i sportski direktor Nikoličius, no nakon Lokomotive prvi se put javljaju i oni koji traže njegov odlazak. U takvoj situaciji najjednostavnije bi Jakobušiću bilo smijeniti Karoglana, no time bi baš potvrdio taj nedostatak vizije, budući da je prije svega četiri mjeseca, nakon otkaza Leki, iznenadio sve vraćanjem Karoglan na klupu, trenera koji je, svega dva mjeseca prije toga, dobio cipelu na klupi Istre 1961. Bilo je tada govora da je na vraćanje Karoglana na klupu Jakobušića nagovorio Livaja, no ipak je zadnju, sigurni smo, imao Lukša.
Sada se vjerojatno zbog te odluke kaje, jer na klupi ima trenera kojem sigurno potpuno ne vjeruje, a mora mu donijeti naslov. Jer, neosvajanje naslova prvi bi put, i to jako, uzdrmalo Jakobušićevu poziciju predsjednika. Svjestan je toga i Jakobušić, koji posljednjih tjedana pokazuje veliku nervozu. Napadao je sudačku organizaciju, Brunu Marića, prozivao HNS i Marijana Kustića, na neki način bacao fokus s lošijih igara svoje momčadi. No, Lokomotiva je opet razgolitila sve slabosti Hajdukove momčadi, a ovaj put ni suci nisu mogli poslužiti kao izgovor, pošto je Pajač odsudio odlično.
U sezoni kada je Dinamo najlošiji u posljednjih 19 godina, naslov na Poljudu navijači vide kao imperativ. I ne uspiju li bijeli u tome, javit će se puno onih koji će prozvati Jakobušića zbog politike da stranci vrlo upitne kvalitete poput Dialla i Moufija imaju prednost nad ekstratalentima koji su igrali finale Lige prvaka, javit će se i oni koji će prozvati Jakobušića zbog bezgranične vjere u samoprozvanog Mistera Footballa, sportskog direktora Nikoličiusa, javit će se oni koji će reći da Jakobušić mora otići. Svega je toga svjestan i Jakobušić, zato su pred njim najteži dani otkako je postao predsjednik Hajduka.
Hajduku su krivi navijači i ulica koja ih vodi. To nigdje nema samo kod nas. Neka ulica plaća igrače i trenere. Za ono šta su napali u zadnjoj utakmici suca, zaslužili su da igraju pred praznim tribinama, a ponovi li se i oduzimanje bodova