Roditelji su se već navikli, bilo je tako i prošle godine, 17. veljače nakon što je Jakov osvojio brončano odličje na Svjetskom prvenstvu u Koreji. Tata Mario i mama Jasminka u društvu susjeda Roberta Starčevića i prijatelja Marijana i Ferdinanda Petrovića iz biatlonskog kluba "Bjelolasica" zajedno su čekali brojne novinare u toploj kuhinji.
- Nismo se još čuli s Jakovom. Veza je bila loša, a on je imao i puno obveza. Zna on da mislimo na njega - rekla je Jasminka Fak. Roditelji mladog biatlonca sami su gledali nedjeljnu trku.
- Ne volimo društvo kada je trka. Uvijek smo napeti, nervozni, ali kako se bližio kraj, kuća se punila i nastavili smo feštati do sitnih sati - prenio je tata Mario.
Atmosfera je zasigurno bila užarena, a takva će biti kada se Jakov konačno vrati kući. I prošlogodišnji doček u Mrkoplju bio je fenomenalan. A do svoje druge bronce, ovaj put olimpijske, put je bio dug i naporan. Nakon što je promijenio tri trenera, dogovoreno je prije dvije godine da radi sa slovenskom reprezentacijom. Jaka je to sredina sa sjajnom logistikom, a sportska suradnja između dva saveza na visokoj je razini. Ako nije sa Slovencima u biatlonskom centru na Pokljuki, trenira sam.
Roditeljima su tek sad prvi put čuli da se priča da, ako Jakov ne bude nastupao za Sloveniju od iduće godine, ne može više trenirati s njima.
- To mi je nepoznata informacija. Jakov nije puno na snijegu. Nakon što mu završi sezona u ožujku, bit će slobodan mjesec dana, a onda počinju treninzi. Na snijeg ide kada padne prvi u nekom biatlonskom centru, najčešće u Austriji ili Njemačkoj. Inače, kada je doma, ima dva treninga dnevno, trenira po osam sati na biciklu, rolerima, trči kros, ima toga - priča Mario Fak.
Tu treba dodati da iz puške koja stoji oko 25 tisuća kuna, godišnje ispali između 10 i 12 tisuća metaka. Već šest godina traje priča o biatlonskom centru Zagmajna u Mrkoplju. Na sam spomen tata Mario odmahuje rukom, jer Slovenci su prošle godine kompletno renovirali Pokljuku i napravili sve potrebno, a cijena je bila 10 milijuna eura.
- Počelo se graditi pa se stalo, zapelo je s novcem. Sve postoji, plan, projekt, samo nedostaju investitori. No, sada izgleda da to planiraju završiti Hrvatske šume kako bi se tamo održalo Europsko prvenstvo šumara 2013. godine - kaže Ferdinand Petrović. Jakov Fak prima međunarodnu stipendiju i stipendiju HOO-a, na to još stipendiju od Općine Mrkopalj od 1800 kuna, no zanimljivo je da nema ni jednoga osobnog sponzora. Jednogodišnje korištenje citroena dobio je od saveza, a uspoređujući se sa svojim konkurentima iz Norveške koji su u Kanadu dopeljali pun tegljač skija, Jakov ih ima 10-ak pari. O ostalim logističkim uvjetima ne treba ni govoriti, liječnici, fizioterapeuti, meteorolozi...
- Da nije sada osvojio medalju, nakon Igara ostao bi bez stipendija jer je olimpijski ciklus završen - dodaje Mario Fak. Što se prehrane tiče, Jakov ne komplicira.
- Zaista voli jesti, sve jede, a najviše domaću mrkopaljsku hranu, zelje, rebarca, grah, nema problema s kilama - kazala je ponosna mama Jasminka. O sinovljevoj djevojci nisu htjeli reći ni riječ, to prepuštaju Jakovu, ako bude želio. Roditelji Jakova Faka s nestrpljenjem očekuju povratak svoga sina, kao i svi Mrkopaljci koji mu žele čestitati na olimpijskoj medalji. Prvoj, ali zasigurno ne i posljednjoj. U Mrkoplju traju i trajat će dani ponosa i slave.
Nema nam ravnih! A za ovo: \"Roditeljima su tek sad prvi put čuli da se priča da, ako Jakov ne bude nastupao za Sloveniju od iduće godine, ne može više trenirati s njima.\" Sprska posla i tu nema ništa nova.