Navijači hrvatske nogometne reprezentacije na početku utakmice protiv Francuske na Poljudu priredili su lijep, hvalevrijedan čin. Podignuli su transparent legendarnom Jean-Michelu Nicolieru, francuskom dragovoljcu koji se borio na hrvatskoj strani u Domovinskom ratu. Jean-Michel Nicolier, mladi Francuz, dragovoljno je napustio svoju domovinu kako bi se pridružio hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu. Njegova hrabrost, požrtvovnost i tragična sudbina na Ovčari učinile su ga jednim od simbola stradanja Vukovara i herojstva njegovih branitelja.
Tom prigodom kapetan Hrvatske Luka Modrić majci Lyliane Fournier darovao je dres hrvatske reprezentacije. A sada se brat pokojnog Jean-Michaela oglasio na Instagramu. Podijelio je članak L'Equipea koji govori o ovoj temi te dodao emotikone hrvatske zastave i srca.
Rođen 1. srpnja 1966. godine u Vesoulu u Francuskoj, Jean-Michel Nicolier odrastao je kao srednji od trojice braće. Gledajući potresne prizore rata u Hrvatskoj na francuskoj televiziji osjetio je snažan poriv da pomogne napadnutom narodu. Svojoj majci Lyliane Fournier rekao je: "Želim pomoći tim ljudima, trebaju me. Moram ići, ali vratit ću se. Znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje." U srpnju 1991., s tek navršenih 25 godina, sjeo je na vlak i sam, bez ikakvih poznanstava, stigao u Zagreb. Odmah se prijavio u Hrvatske obrambene snage (HOS) i bio upućen na bojišnicu uz rijeku Kupu u Banovini.
U rujnu 1991. Nicolier je stigao u Vukovar s posljednjim skupinama dragovoljaca. Sljedeća tri mjeseca proveo je na najtežim položajima, boreći se rame uz rame s hrvatskim braniteljima. Tijekom tog razdoblja bio je dvaput ranjen. Dana 9. studenog 1991. ranjen je gelerom granate u nogu te je prebačen u vukovarsku bolnicu. Unatoč teškim uvjetima i stalnim napadima, ostao je u bolnici sve do pada Vukovara 18. studenoga 1991.
Dana 20. studenoga francuska reporterka Agnes Vahramian uspjela je razgovarati s Nicolierom u bolnici. U tom kratkom, ali potresnom intervjuu, opisao je Vukovar kao "klaonicu". Istoga dana pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA) i srpskih paravojnih postrojbi odveli su ga iz bolnice, zajedno s ostalim ranjenicima, civilima i medicinskim osobljem. Odvezeni su na poljoprivredno dobro Ovčara, nedaleko od Vukovara.
Na Ovčari su zatočenici bili brutalno mučeni i ubijani. Prema svjedočenjima preživjelih, Jean-Michela Nicoliera je iz hangara izveo izvjesni Kemo. Nakon toga, Nicolier je bio divljački pretučen, a zatim ubijen hicem u glavu. Ubojstvo je, prema iskazima, počinio Spasoje Petković, koji mu je potom iz džepa uzeo 20 franaka. Tijelo Jean-Michela Nicoliera, zajedno s tijelima mnogih drugih žrtava, nikada nije pronađeno. Pretpostavlja se da su tijela bila bačena u masovne grobnice ili u Dunav.
Jean-Michel Nicolier postao je simbol hrabrosti, požrtvovnosti i međunarodne solidarnosti u Domovinskom ratu. Posmrtno je odlikovan Redom Nikole Šubića Zrinskog za junaštvo, a 2006. godine dodijeljena mu je i Memorijalna plaketa Vukovar 1991. Njegova majka, Lyliane Fournier, godinama je tragala za istinom o sudbini svog sina i posmrtnim ostacima.
U znak sjećanja na njegovu žrtvu 2013. godine novi most preko rijeke Vuke u Vukovaru nazvan je Most Jean-Michela Nicoliera. O njemu je napisana knjiga Jean ili miris smrti autorice Nevenke Nekić, a snimljen je i dokumentarni film Sve je bio dobar san, u produkciji HRT-a.
Srbi su i inace hrabri samo kad se mogu izivljavati nad zenama, ranjenicima, civilima, zarobljenicima. Dok su imali svo JNA oruzje naspram lovackih pusaka, niko im nije bio ravan. Silovali, palili pljackali no kada im se suprostavila u međuvremenu naoruzanaa vojska, bezanija, kmecanje, kukanje...