Sportska ikona Sandra Perković šokirala je javnost kad je rekla da bi mogla ostati bez trenera Edisa Elkasevića koji je dobio bolju ponudu u inozemstvu te da će ona nastupati isključivo za Hrvatsku “jer za promjenu sportskog državljanstva u atletici je potrebno čekati četiri godine”. Premda je prešutjela da trener od Hrvatskog olimpijskog odbora prima oko 14.000 kuna neto, rekla je da je “dosta žalosno” da trener olimpijske pobjednice ima plaću od 4000 kuna, kolika su mu klupska primanja. Čak i zbirno, 20.000 kuna plaće treneru vrhunske sportašice vjerojatno je u usporedbi s drugim zemljama bitno skromnije. “Nije da samo trenira sa mnom sat vremena ujutro i sat popodne. Tu su i pripreme, i planovi, i stres koji proživljava sa mnom na natjecanjima”. Premda, kako bismo reagirali kad bi slično pitanje postavili, recimo, Marin Čilić ili Borna Ćorić ili bilo tko od članova teniske reprezentacije koja je osvojila Davisov cup, a koji sami sebi financiraju trenere? Naravno, pitanje je izdvaja li se dovoljno novca za vrhunske sportaše i trenere te kakva je infrastruktura za bazične sportove i za rekreativno bavljenje sportom. I koliko se izdvaja za znanost, poduzetništvo, inovacije...
Zašto ne nagradimo mentore?
Sandra Perković svojim je rezultatima zadužila Hrvatsku, a u tomu je Elkasević dao doprinos od 2013., od kada je jedan od najboljih sportskih trenera, a 2015. i 2016. i proglašen je za najboljeg. Što je Hrvatska dužna bilo kojem vrhunskom sportašu i treneru? Njihovi uspjesi navodno nam donose nemjerljivu promociju. Hoće li zbog toga biti više strateških ulaganja, hoće li se više turista odlučiti posjetiti Hrvatsku baš zato da vide zemlju u kojoj su rođene takve svjetske sportske veličine? Je li itko poželio posjetiti Pariz i Francusku zbog njihovih rukometaša, Argentinu zbog Messija? Uostalom, 2Cellos slušaju diljem svijeta, pijanist Maksim Mrvica nedavno je imao svjetsku turneju, a u Kini ima status megazvijezde, neki od naših znanstvenika svjetski su priznati. Ali nikad se ne pitamo jesu li dobili od države dovoljnu satisfakciju za promociju zemlje, a da ne govorimo jesmo li se raspitivali o plaći koju imaju njihovi učitelji koji su bitno utjecali na razvoj njihove darovitosti. Zašto ne stipendiramo mladog izumitelja Alberta Gajšaka iz Karlovca i ne nagradimo njegova mentora ili niz svjetski uspješnih informatičara!? Zašto ne nudimo stipendije za sudionike olimpijada znanja?
Sandra Perković za dva olimpijska i svjetska zlata, pet europskih i svjetsko srebro od države je dobila 565.000 kuna. I Elkasević je dijelio dio nagrade koja je za osvojene medalje pripala stručnom timu. Za tri svjetske medalje Perković je od svjetske atletske federacije dobila 150.000 USD, a za tri postolja na Kupu kontinenata 45.000 USD. Za 42 pobjede na mitinzima Dijamantne lige i šest godišnjih trofeja, bonuse za rekorde stadiona (recimo, 10.000 USD u Stockholmu), ukupno 772.000 USD. Premda je to osobno zaradila, kao i sve što dobije od sponzora (Nike, Solgar, Tag Heuer, C.I.O.S., Podravka, Saponia, Ina...), njezina je i privatna stvar kako honorira trenera koji je prati na mitinzima. U 2010. i od 2012. Perković je u izboru Hrvatskog olimpijskog odbora najbolja – sedmerostruka – sportašica Hrvatske. U Zagrebu je najbolja sportašica bila ukupno osam puta, za što je recimo lani nagrada bila 20.000 kuna, dok je Elkasević kao najbolji trener dobio 5000 kuna. Prema izvješćima medija, 2009. je Perković kao najperspektivnija sportašica dobila 20.000 kuna, kao i 2010. za nagradu “Franjo Bučar”.
Sukob interesa od 50.000 kn
Za Zagrepčanku godine dobila je od Grada Zagreba 50.000 kuna, zbog čega je kao saborska zastupnica bila u sukobu interesa, ali novac nije vratila. U Saboru je bila 10,5 mjeseci na plaći od 12.600 kuna, a po isteku mandata još je šest mjeseci primala punu plaću te šest pola, ukupno oko 245.700 kuna za dva posjeta Saboru i 264 glasa birača. Za mandata žalila se da joj ne stiže olimpijska stipendija u protuvrijednosti od 500 USD, koju i sada dobiva. Stipendiju dobiva i od Grada Zagreba pa je kao gradska vijećnica (dvije i pol godine) održala govor u kojem je tražila povećanje jer, recimo, prva kategorija sportaša dobivala je 1600 kuna stipendije i 800 kuna za vitamine. Od svibnja 2015. dobila je četverosobni stan s dvije terase i parkirališna mjesta te vrtom uz jezero Jarun na korištenje s povlaštenom najamninom od 1352 kune mjesečno, dok ga je lani otkupila za 1,38 milijuna kuna. Od države je već dobila najmanje dva milijuna kuna. I još je čeka trajna mirovina, sada 6200 kuna mjesečno, kad navrši 45 godina. Zar to nije dovoljno da ipak pokuša sama riješiti problem honorara svoga trenera?
Izdvojili smo samo zaradu i nagrade o kojima su mediji pisali
772.000 dolara – zaradila je kao pobjednica na 42 mitinga Dijamantne lige, šest puta kao ukupna pobjednica i za rekorde
565.000 kuna – dobila je od države nagrade za dva olimpijska i svjetska zlata te pet europskih zlata, a i brojne druge nagrade
150.000 dolara – dobila je od Svjetske atletske federacije za dva svjetska zlata (po 60.000 dolara) i srebro, prema izvješćima
1430 eura – po kvadratu platila je stan na Jarunu od 130 kvadrata, nakon što ga je tri i pol godine koristila po povlaštenoj najamnini od 1352 kn
245.700 kuna – uprihodila je kao saborska zastupnica koristeći i sustav “6 + 6” za dva posjeta Saboru i 264 glasa birača
>> A u videu u galeriji pogledajte kako je Sandra proslavila peto zlato na EP-u
Bila sirota, ostala sirota. U glavi. To se ne rješava novcem.