Da je Zlatko Dalić mogao zaželjeti jednu želju uoči okupljanja hrvatske nogometne reprezentacije u ožujku, ova bi mu vrlo vjerojatno bila visoko na popisu. Ne samo da je u velikom finalu ACUD kupa u Kairu dobio rješenje koje je tražio, nego ga je dobio u igraču kojeg je, htjeli neki to priznati ili ne, šteta ne imati u početnih 11 reprezentacije, ma kako dobra ona mogla biti i bez njega. Lovro Majer pokazao je što može i zna, bio je onaj isti, sretni, nasmijani dječačić iz dana u Lokomotivi i Dinamu. Bio je Lovro Majer kakvog smo toliko dugo priželjkivali, na poziciji (ili pozicijama) na kakvim ga želimo gledati i ubuduće. Naravno, nekad će odigrati dobro, nekad i još bolje od toga, ali bitno je da bude - baš tu.
Desno krilo. Ivanušec se tek vratio od ozljede, Oršić se tek polako vraća, Mario Pašalić će, kako je krenulo, u Atalanti završiti na sweeperu, a Marco bi mogao biti taj vrlo brzo, samo vjerojatno ne još za akciju Euro 2024. Za to trebamo gotovog igrača, nekoga tko će to moći iznijeti na način na koji se iznose velika natjecanja. A Majer je sa 26 godina konačno taj. Neće nam to reći samo Kairo i minute u kojima se igrao nogometa na jednom od najvećih svjetskih stadiona. To će nam reći i sezona u kojoj igra. Šteta je da ne igra više kod Nike Kovača koji mu je, neprijeporno je to, u volsburškoj godini dana u nogometni gen usadio onaj dio koda koji mu je nedostajao da bi bio još bolji.
Foto: SofaScore za Večernji list
Majer je, pokazao je to uostalom i danas, svilena kopačka kojoj se mili igrati na velikoj pozornici. Njegova razmjena u vidu gola i asistencije s Kramarićem u završnici došla je kao plod partije u kojoj se postavio autoritativno, a opet vizionarski. Svaki Majerov potez bio je jednako lucidan koliko i logičan, a kad je tako, onda ne postoji formula koja bi mogla izbrisati konačan uspjeh. Nogometni vic je uvijek imao, korak je bio lagan, oko za najfinije detalje nikada ga nije napuštalo. A sad je dobio i inteligenciju, esencijalni dio za uspjeh, sportsku dugotrajnost na najvišoj razini.
Ako je vjerovati Transfermarktu i njegovim statističkim podacima, Majer je ove sezone igrao na čak sedam pozicija na terenu. Od središnjeg veznog do, ne biste vjerovali, napadača. Ta je stranica zabilježila da je Majer u predbožićnom okršaju Wolfsburga i Bayerna (poraz 1:2), igrao napadača u paru s Dancem Windom, sve dok nije izašao u 52. minuti utakmice. Baš bi zbog tog i takvog "lutanja", Majer mogao biti idealan Dalićev "kvisko" u slučaju da se neko od iznad nabrojanih rješenja ne dovede u optimalnu formu za Euro. Majer se nadopunjuje sa svima, od veznog trojca, do Kramarića, Petkovića, Vlašića... Moglo bi to na koncu ispasti sjajno.
Od vitalnog je značenja da Lovro do kraja sezone igra u kontinuitetu. Bude li ga Ralph Hasenhüttl koristio kao što je to činio Kovač, neće biti straha za njegovu formu. Daliću je dokazao da je sposoban odraditi ono što on od njega traži, a ta mu je spoznaja došla kao naručena pred nove velike izazove.
Pjaca je nesumnjivo najveći dobitak sinoć. Opet lak na nogama kao nekad, probojan, nepredvidljiv u kretanju. Šteta da nema pravu igru u dva smjera kao što je ima Perišić. Majer samo pokazao ono što o njemu odavno znamo. Samo što to rijetko pokazuje. Ali eto ipak češće od "trčkarala" Kovačića.