U Tokiju će Hrvatska imati i boksačkog predstavnika. Za prestižni status olimpijca izborio se i 24-godišnji Sesvećanin Luka Plantić, inače član BK Salona.
Nakon što je svom silinom uklonio s puta Armenca Nersesyana, u žestokom stilu obračunao se i s vrlo čvrstim Ircem Brennanom:
- U osminu finala je ušao uraganski i tako iz borbe i izašao, prisilivši suca na prekid u prvoj rundi. Četvrtfinale protiv Irca bilo mi je kao finale SP-a, veliki pritisak no dokazao sam svom protivniku da on može biti fajter koliko god hoće, ali da sam ja veći.
A nakon te borbe uslijedio je toliko željeni osjećaj ispunjenja.
- Za to se radilo cijeli život. Puno sam se odricao, trenirao i sparirao i bio sam uvjeren da me nitko ne može zaustaviti.
Bez obzira što je olimpijsku vizu izborio samim ulaskom među četvoricu najboljih, a kada se to dogodi sportaši znaju predati sljedeću borbu, Luka je odlučio nastupiti i u polufinalu s Britancem Whittakerom.
- Osim što je dobro da osjetim protivnika s kojim bih se mogao sučeliti i u Tokiju, htio sam izboriti i što bolji plasman na ovom turniru kako bih stekao status nositelja kod olimpijskog ždrijeba.
Premda Sesvećanin, Plantić je svoj san ostvario kao član kluba iz Solina.
- Kada sam se odlučio okušati u profi boksu u Njemačkoj sam upoznao čovjeka kojeg smatram svojim menadžerom, koji brine o meni i u mene vjeruje. I preko njega sam dospio u Solin gdje već preko tri godine surađujem s trenerom Tomislavom Bašićem uz kojeg sam jako napredovao. Nije da ja u Solinu imam ne znam koliko veću stipendiju no što bih imao u Zagrebu, no imam bolje uvjete. Inače, za ovaj uspjeh, zahvalan sam i kondicijskom treneru Ante Bonačiću koji me učinio ovako spremnim što je za moj stil borbe itekako važno. A ja vam prvo, svojom agresivnošću, nastojim umoriti protivnika, a onda ga "gaziti".
A za takvo što zacijelo ima više vremena u profesionalnom nego u amaterskom boksu.
- U karijeri sam imao tri profesionalne borbe i mogu reći da je amaterski boks teži jer tu sve stavljaš u samo tri runde i ako u borbu uđeš dizelaški ona može proći pored tebe. U profesionalnom boksu možeš postepeno voditi borbu, a obično su prva i druga runda za "upoznavanje".
Nakon svega, ima li Luka osjećaj da bi u Tokiju mogao konkurirati i za medalju?
- O tom potom, ne bih o tome pričao sada. Treba ići korak po korak a ne ciljati medalju već sada.
Među njegovim najvećim navijačima su stariji brat Damir i mlađi brat Patrik. Damir u karijeri ima broncu sa Prvenstva Europe, a Patrik ima velike planove.
- Patrik je počeo boksati rekreativno, no sada grize pa ga učimo i Damir i ja. On ima 16 godina i već sanjari o nastupu na Olimpijskim igrama.
Prije nego što će članove obitelji, a pored dvojice braće ima i sestre Nikolinu i Suzanu, u trenutku najvećeg ushita nazvao je jednu posebnu osobu:
- Nazvao sam i razveselio svoju suprugu Tinu koja bi nam u srpnju trebala podariti bebu. Nadam se da ću prigodom poroda još biti tu, da tada još neću otputovati u Tokio.
Kao nova hrvatska boksačka nada Luka se najavio 2016. godine kada je bio srebrni na U-18 Svjetsko prvenstvu a potom i zlatni na Prvenstvu Europe u istom uzrastu da bi sve okrunio broncom na Olimpijskim igrama mladih. S ovim postignućem na olimpijskim kvalifikacijama, Luka je dokazao da stiže vrijeme kada će se moći podičiti i sa prvom seniorskom medaljom s nekog velikog natjecanja.
