Rukometna klupska sezona, barem što se tiče Europe, spustit će svoj zastor ovog vikenda u Köln Areni gdje će se sedmi put održati završnica Lige prvaka. Za trofej će se u polufinalima nadmetati Vardar – Barcelona te Veszprem – PSG. Debitant je u završnici skopski Vardar, PSG će ovo biti tek drugi Final-Four, a “veterani” su Veszprem (četvrti put zaredom) i Barcelona (šest nastupa).
Uglavnom su na završnim turnirima igrali španjolski (Barcelona, Ciudad Real, Atletico) i njemački (Kiel, Hamburg, RN Löwen, Füchse, Flensburg) klubovi te klubovi koji u posljednje vrijeme imaju desetmilijunske budžete (Kielce, Veszprem i Vardar).
Dvaput su “zalutale” momčadi na koje nitko nije računao te sezone – Čehovski medvjedi i Kopenhagen. Rusi su igrali na završnom turniru 2010. godine i nakon toga više nikad nisu bili ni blizu četvrtfinala. Od te generacije dvojica igrača igrat će ove sezone na završnom turniru – Šiškarev i Dibirov u dresu makedonskog Vardara.
Danski Kopenhagen okupio je te sezone najbolje skandinavske igrače (Islanđane Atlasona, Gudjonssona, Sigurdssona, Stefanssona, Dance Boldsena, Hansena, Hvidta, Jorgensena, braću Toft Hansen, Norvežanina Egea i Šveđanina Ekberga). Godinu dana kasnije klub se ugasio...
U 7 godina 18 naših igrača
I kad već hrvatski rukometni prvak ne može nikako do završnog turnira zbog slabijeg budžeta i kvalitete igrača, barem na završnim turnirima ima dosta naših igrača. U ovih sedam godina u Kölnu je zaigralo 18 hrvatskih rukometaša. Najviše nastupa ima Ivan Čupić, pet, i to s tri različita kluba (RN Löwen, Kielce i Vardar). Nastup manje imaju Domagoj Duvnjak, Renato Sulić i Mirko Alilović, dok su tri nastupa upisali Igor Vori i Manuel Štrlek. Od svih naših igrača koji su igrali u Kölnu naslov su osvojili tek Duvnjak, Lacković i Vori igrajući za Hamburg 2013. godine te Štrlek, Čupić i Šego igrajući lani za Kielce.
Najviše naših igrača igralo je lani – devet, a najmanje 2010. godine kada nas je predstavljao samo Pero Metličić u dresu Ciudad Reala. Ove godine ima osam naših igrača premda dvojica sigurno neće igrati. Slišković je bolestan, a Kopljar nije među 16 u Veszpremu.
Ove sezone priliku da prvi put osvoje Ligu prvaka od naših igrača imaju Alilović, Sulić, Kopljar i Slišković u dresu Veszprema, Stepančić u dresu PSG-a te Karačić i Cindrić u dresu Vardara.
San ostaje samo san
Kada ćemo u Kölnu, ili nekom drugom gradu, na završnom turniru Lige prvaka vidjeti hrvatskog prvaka? Odgovor je prilično jednostavan. Vidjet ćemo ga u onom trenutku kada u klub, bilo da je riječ o PPD Zagrebu, Nexeu ili nekom trećem, dođe između pet i deset milijuna eura sponzorskog novca. U tom slučaju može se složiti prilično dobra momčad. I to samo od domaćih igrača. Jer, za isti novac koji dobivaju vani u Hrvatsku bi se sigurno svi vratili. Zamislite da se takav san ostvari pa sljedeće sezone za PPD Zagreb zaigraju Alilović i Šego na vratima. Na desnom krilu Čupić i Horvat, na lijevom Štrlek i Mihić, na crti Sulić, Vori i Musa. Vanjska linija – na srednjem Cindrić i Karačić, na lijevom Duvnjak i Slišković, a na desnom Stepančić, Kopljar i Buntić.
I još kao specijalac za obranu Jakov Gojun. S takvom momčadi PPD Zagreb ne samo da bi bilo favorit za završni turnir već i favorit za osvajanje Lige prvaka.
Prije 25 godina Zagrebu je bilo puno lakše doći do finala jer se nisu vrtjeli tako veliki novci u rukometu, a iz svake zemlje mogao je igrati samo jedan klub. Od 16 momčadi ove sezone u elitnoj skupini Lige prvaka slabiji budžet od PPD Zagreba imao je samo švedski Kristianstad.
