Status žive legende Milka Milinković (57) nije stekla samo zbog svojih sportskih uspjeha – s velikih natjecanja donijela je 16 zlatnih, 6 srebrnih i 7 brončanih – nego i zbog svoje osobnosti i nepreglednog optimizma. Uvijek vedra, prije odlaska u London s velikom radošću pričala je o rekordnom, devetom, nastupu na Paraolimpijskim igrama.
Već 43 godine u kolicima
– Koji put se zapitam kako sam sve to uspjela. Već 43 godine sam u kolicima, vozim automobil, mobilna sam, nisam htjela odustati od sebe. Sama sam zaradila za mirovinu, radila sam kao krojačica u bolnici u Kraljevici, a u svakom danu pokušavala sam pronaći nešto lijepo. Živim sama, no da mi je uvijek netko bio pri ruci, možda ne bih bila tako samostalna.
Dakako, dok invaliditet nije prihvatila kao životnu realnost, nije bila tako poletna.
– Sa 14 godina pala sam s trešnje, s 13 metara visine, i slomila kralježnicu. Bila sam dijete, sve mi je nedostajalo, pitala sam se zašto se to baš meni moralo dogoditi. Sjećam se da mi je velečasni rekao da to ne govorim jer mi je Bog dao to da sam duhovno jaka i da sve to mogu podnijeti. I tako je i bilo.
Sport je za nju, kao i mnoge druge invalide, bio spasonosno psihofizičko rješenje.
– Osim što mi je donio zadovoljstvo koje ide sa uspjehom, sport mi je omogućio i da lakše svladavam prepreke, da budem i psihički jača. Meni se čini da mi nepokretni uvijek više grizemo nego pokretni, jer želimo dokazati da i mi nešto možemo. Najradosnija sam kada vidim da su moji sportski uspjesi i radost svim onim brojnim ljudima koji su radili sa mnom i bez kojih ja ne bih mogla.
Košarka prije atletike
Često govori da nema ništa, ali da, sve dok se može smijati, ima sve.
– Važno je šaliti se na svoj račun, to je znak da ste u glavi raščistili sve. Kada imamo onu utrku "Homo si teći" dok guram kolica djeca mi znaju reći: "Lako je vama, teta Milka, vi se vozite, a mi moramo teći". Ja im na to uzvratim: "Ja sam u prednosti, mene noge ne bole".
Prije atletike bavila se košarkom u kolicima, a 1974. je na EP zvukom sirene postigla koš s centra igrališta.
– Bacila sam loptu onako kopljaški, pa su me tri dana Francuzi slavili. Kada su to čuli, osobno su mi čestitali i tadašnji košarkaški asovi Krešo Ćosić i Petar Skansi.
