Imamo problema sa suđenjem u Prvoj HNL! Evo kako se to rješavalo u prošlosti: 6. srpnja napunilo se 50 godina od završetka sezone 1968./69. i jednog zaboravljenoga, ali nadasve važnog događaja u povijesti jugoslavenskih nogometnih prvenstava.
Tri utakmice Dinama u gostima u finišu jesenske polusezone, protiv OFK Beograda (31. listopada), Partizana (9. studenoga) i Maribora (24. studenoga) sudili su inozemni suci: Rumunji, Talijani i Austrijanci. Sve tri utakmice Dinamo je pobijedio.
Nikada prije ni poslije u drugoj Jugoslaviji nije bilo takvog događaja i takve neobične situacije da utakmice domaćeg prvenstva, zbog nepovjerenja, sude inozemni arbitri. S ustavnim amandmana i slabljenjem unitarističko-centralističkih snaga, počelo je popuštanje i na nogometnom polju.
Dinamo je godinu prije osvojio Kup velesajamskih gradova (1967), te imao najbolju momčad u svojoj povijesti i vjerojatno u povijesti jugoslavenskog nogometa do 1990., no nije ni te ni iduće 1968. osvojio naslov prvaka, niti i je ijedan njegov igrač dobio mjesto u jugoslavenskoj reprezentaciji na europskom prvenstvu koja je, doduše, osvojila drugo mjesto.
Samo je Mladen Ramljak bio na završnici tog prvenstva u Italiji i to kao rezerva.
Suci su radili protiv i ne da nije bilo objektivnosti, nego se činilo sve i na svim poljima da se podmetne noga. Dinamo nije u prvenstvenim utakmicama pobijedio Partizan u Beogradu čak 16 godina. Djelomice je i Dinamo bio „kriv“.
Njegovim bićem strujao je purgerski i mentalitet sjeverozapadne Hrvatske: gospodski strpljiv, djelomice malograđanski, nenasilan i nagodbenjački, Dinamo se teško usuđivao podići glas, prije nego je to učinio Ivan Šibl u srpnju 1964. U sklopu popuštanja prvi put u titoističkoj Jugoslaviji finale Kupa odigrano je izvan Beograda: 24. travnja 1967. u Splitu između Hajduka i Sarajeva (2:1).
Od 1967. novi predsjednik Dinama Mato Došen (1913. – 1989.), tada direktor pošte i telekomunikacija zajedno s klupskim direktorom Ottom Hofmannom (1921.–1997.) i s još nekima, osjetio je svježa politička strujanja.
Počeli su smjeliju i odlučniju borbu za Dinamove interese i uspjeli prvoligaše pridobiti da u prvenstvu svaki klub ima pravo na tri utakmice s inozemnim sucima. Odluka je donijeta na sastanku Udruženja 15. lipnja 1968.
Prvu utakmicu s inozemnim arbitrima Rumunjima, Dinamo je odigrao protiv OFK Beograda 31. listopada 1968. Ne na stalnom boravištu Karaburmi, nego na stadionu JNA. Utakmica se očekivala s velikom pažnjom. Čekalo se kako će pravila primjenjivati rumunjska trojka.
U vrlo kvalitetnoj utakmici Dinamo je pobijedio sa 3:2. Dopisnik Sportskih novosti Zoran Petrović, negdašnji odbojkaški reprezentativac i navijač Partizana ocijenio je suca osmicom. Ljubiša Vukadinović, najpoznatiji srpski nogometni novinar toga doba u listu Politika, napisao je „vrlo solidan“.
Pobjeda Dinama s inozemnim sucima ipak nije dobro prihvaćena. Shvatilo se kako Dinamo više nije u podređenom položaju. Domaći suci podigli su glas jer stranci znače nepovjerenje u njihovu ulogu.
Dinamov predsjednik Mato Došen progovorio je 9. studenoga na stranicama tiska o glasinama koje se pojavile: „Već se osjeća pobuna“, upozorio je Došen. Istog dana Dinamo je uputio otvoreno pismo Partizanu. Prvoslav Mihajlović, tada jedna vrsta sportskog direktora Partizana, izjavio je kako je Dinamo stvorio stanje nepovjerenja.
U otvorenom pismu Dinamo je podsjetio da su odluku o inozemnom sucima donijeli svi klubovi i da je posebno glasan bio Partizan. Posebice se Partizan zauzimao da inozemne suce plaća onaj klub koji ih traži.
Povod je bila utakmica između Partizana i Dinama. Istog dana igralo se na stadionu JNA, pred 20.000 gledatelja.
Dinamo je uoči tog dvoboja bio prvi s 18 bodova ispred Partizana sa 16. Dinamo je pobijedio s 2:0. Ivan Ćurković, vratar Partizana i Hrvat iz zapadne Hercegovine, pri kraju prošlog i početkom ovog stoljeća predsjednik Partizana i Srbijanskog olimpijskog odbora, poslije utakmice je rekao: „Čestitam od svega srca.“
Suca je pohvalio i Ico Kerhin, tada urednik sportske rubrike Večernjeg lista koji je izvještavao iz Beograda, ali i već navedeni Ljubiša Vukadinović, komentator Politike.
Talijanski sudački trojac predvodio je Sergio Gonella, rođen 1933. u Asti pokraj Torina koji je svoj vrhunac doživio 1978. suđenjem finala Svjetskog prvenstva Argentina – Nizozemska.
No, svi nisu tako mislili. Kapetan Partizana Vladica Kovačević izjavio je kako je Dinamo pobijedio jer je potplatio talijanskog suca.
Beogradska milicija priopćila je da su pritvorena sedmorica domaćih navijača zbog šovinističkih povika (ustaše, ustaše), jedan je pritvoren jer je spremao napad na talijanskog suca, protiv još četvorice podnesene su prijave.
Treću i posljednju utakmicu sa stranim arbitrima sudio je Austrijanac Franz Wohner u Mariboru 24. studenoga. Dinamo je pobijedio s 4:1. Na kraju jesenskog dijela prvenstva Dinamo je bio prvak s 27, Crvena zvezda druga s 22 boda. Ali popuštanje nije trajalo dugo. Već tijekom zime, do proljetnog nastavka 1969. ukinuto je pravo na inozemne suce.
Dinamo je u proljetni nastavak ušao s pet bodova prednosti, tako je bilo i poslije 30. ožujka 1969. i pobjede nad Crvenom zvezdom u Beogradu (3:1). No, svršetak je, bez inozemnih sudaca, opet bio tužan. Crvena zvezda je osvojila naslov s 48, Dinamo je bio drugi s 45 bodova.
Branko ostavi se politike i sporta.. Nije to za tebe