Hrvatski treneri nemaju pojma o nogometu! Prerasli smo hrvatske i balkanske okvire – rekao je Zdravko Mamić, očito imajući stranog aduta u rukavu.
"I bit će to bomba, kapitalac!" tako se govorilo jučer o treneru s kojim Dinamo pregovara. No, vratimo se malo na Mamićeve riječi. Da, uvrijedit će se svi hrvatski stručnjaci, mnogi će retorički odgovoriti: "A jesi li ti pravi predsjednik za Ligu prvaka?" No, kad takvo što kaže čovjek koji se nauživao desetina trenera, to ima težinu. Ili, pak, problem leži negdje drugdje...
Ardilesova plaća i vina
Hrvatska, uvjereni smo, ima trenere dostojne Dinama. Ima i trenera u Ligi prvaka – Nenada Bjelicu... A i povijest je pokazala da su plavi najveće uspjehe postizali s domaćim, neafirmiranim stručnjacima. Kup velesajamskih gradova donio je (iako je finale vodio Ivica Horvat) Branko Zebec, kojem je Dinamo bio prvi posao, a Juventus i Eintracht rušio je kad mu je bilo 38 godina. Ćiro je došao do naslova prvaka 1982. (bilo mu je 47 godina), a trenerski je nešto značio samo u Švicarskoj (Sion, Lausanne, dvije utakmice vodio je i reprezentaciju). Marijan Vlak potpisnik je povijesne pobjede nad Partizanom i posljednji je u kup-sustavu s Dinamom igrao u Europi do zime (3. kolo Kupa Uefe), a imao je 42 godine i bio mu je to prvi ozbiljni angažman. Cico Kranjčar kad su mu bile 42 godine i s iskustvom Klagenfurta, Segeste, dvostruke krune u Dinamu, Linza, Slavena Belupa i Samobora uveo je plave prvi put u Ligu prvaka. U toj je dobi i s podjednakim pedigreom LP izborio i Kruno Jurčić, a nakon njega i Ante Čačić, s prilično više godina (58) i nešto skromnijim CV-om... Stranci? Karla Mütscha ne pamtimo ni po čemu, iako je Austrijanac s Dinamom bio prvak SFRJ 1948. Osvaldo Ardiles uveo je plave u LP, ali podjednako se prepričava remi na Old Traffordu s Manchesterom (0:0) kao i 42.000 dolara tjedne zarade i postavljanje Prosinečkog na klupu. A najviše za njim žale ekskluzivni zagrebački vinari... I Vahu Halilhodžića pamtimo po gaži od 900.000 eura i uzrečici "kažem ja". Ne po rezultatu.
Uspio je u Građanskom
Posljednji stranac koji je uspio u Zagrebu bio je Mađar Marton Bukovi. Kroničari pišu da je uveo brz, moderan, ofenzivan nogomet i s Građanskim je bio prvak 1937., '40. i '43. godine. Čim je klub postao Dinamo, ni isti taj Bukovi, u drugom mandatu 1960. nije uspio ništa napraviti. Dakle, i povijest je, ne samo Dinamova (sjetite se Balakovljeve plaće i bijega u Hajduku), pokazala da stranci nisu pravo rješenje. Koji će to stranac jamčiti više nego, recimo, Damir Krznar? Najbolji učenik generacije u Akademiji, veliki radnik, mudar... Trenera ima, samo im treba dati priliku. Dobro, možda ne baš tri puta...
>>Mamić nije kriv samo zbog trenera već i Sammira
>>Mamić: Hrvatski treneri nemaju pojma, novi trener bit će stranac!
