Već je 13 godina prošlo otkako je u siječnju 2005. na Zagrebačkoj gori održana prva utrka Svjetskog kupa. Prve tri godine bila je to samo natjecanje slalomašica, no kada su gospoda iz Svjetskog skijaškog saveza (FIS) vidjela koliko je sve to skupa dobro organizirano, Hrvatima su dali licenciju i za mušku utrku. Štoviše, u međuvremenu je Snježna kraljica uvrštena u ekskluzivni Club 5, u društvo elitnih organizatora poput Kitzbühela, Wengena, St. Moritza, Val d’Isèrea, Cortine, Adelbodena, Schladminga, Garmischa...
U tom društvu, koje se proširilo na 17 organizatora, Zagreb je najmlađi i jedini iz zemlje koja nije alpska, nordijska ili sjevernoamerička.
Utrka do najmanje 2021.
I tako će biti, najmanje, do 2021. godine do kada je izrađen kalendar Svjetskog kupa. A ostane li neumorni Vedran Pavlek direktor utrke, zapravo direktor svega u hrvatskom skijanju, i ostane li Milan Bandić gradonačelnik, utrka Svjetskog kupa na brdu ponad Zagreba mogla bi doživjeti i 20. rođendan. Jer, bez motora u organizaciji i realizaciji kakav je Pavlek i bez političkog zaleđa kojeg cijeloj ideji drži Bandić, ova bi utrka možda već bila i prošlost.
A takvo što se i predviđalo da će se dogoditi kada Janica i Ivica završe svoje natjecateljske karijere. Mislilo se, kao što smo zbog njihovih rezultata i dobili ovo natjecanje, tako će i s njihovim odlaskom nestati razlozi za njegovo postojanje. No, prevarili smo se. Janica je završila karijeru još 2006. odvezavši samo dvije sljemenske utrke, pa se tada mislilo da će svemu biti kraj kada Ivica posustane. No, eto, više na Crvenom spustu u natjecateljskom obliku neće biti niti “sljemenskog kralja”, a govori se da će utrka opstati najmanje do 2021. Uostalom, slika Janice kako vozi bez štapa i rukavice slika je i ove priredbe i njene otpornosti i upornosti.
Kako su u tome ljudi iz hrvatskog skijanja uspjeli, pokušao nam je objasniti Srećko Ferenčak, nekadašnji predsjednik Hrvatskog skijaškog saveza, inače dugogodišnji tajnik Hrvatske narodne stranke, čovjek kojeg i gradonačelnik spominje kao jednog od važnih zamašnjaka ideje o Svjetskom skijaškom kupu na Sljemenu.
– Znali smo da Ivica i Janica, kao i svi sportaši, imaju rok trajanja i zato smo nastojali napraviti sportski događaj koji u organizacijskom smislu ima visoku vrijednost. Zbog toga i jesu tolika ulaganja u utrku, koja nikad nisu ispod 20 milijuna kuna jer, da se bilo što radi diskontno, Zagreb bi zacijelo već bio izbrisan sa svjetske skijaške karte.
No, kako se uopće došlo na ideju da se u zemlji s dva skijaška brda, bez konkurentnog skijališta, organizira Svjetski kup?
– Mi smo o tome između sebe često pričali, a sjećam se da je Ante Kostelić govorio da su, poput Semmeringa, neke staze vinogradi i da je na Sljemenu bolji teren. Tako smo i počeli lobirati, dovodili smo čak i strane novinare u Hrvatsku, a za nas se zauzeo i najpoznatiji novinar u skijaškom svijetu Patrick Lang, sin osnivača Svjetskog kupa Sergea Langa. Potom je i Pavlek pokrenuo proceduru u Svjetskom skijaškom savezu i stvar je krenula.
Nama se nekako čini da je ishodišna točka svega bio Ante Kostelić Gips, skijaški entuzijast i trenerski vizionar. Jer, da nije bilo njega i njegove “pomaknute” ideje i odlučnosti da se s vlastitom djecom upusti u bitku sa skijaškim (vele)silama, ni 10 najgenijalnijih menadžera ne bi moglo na Sljeme dovesti utrku Svjetskog kupa. S tim se složio i Ferenčak, ali je i naglasio:
– Da nije bilo uspjeha Ivice i Janice, mi zasigurno ne bismo imali ovu utrku, koje ne bi bilo ni bez lobiranja u kojem su nam pomagali i Slovenci, ponajprije Tone Vogrinc, ali i Janez Kocijančić, tadašnji predsjednik Slovenskog olimpijskog odbora, a danas predsjednik Europskih olimpijskih odbora. Osim toga, u vrijeme naših najintenzivnijih priprema u Hrvatsku su, da bi osvajale tržište, počele dolaziti strane tvrtke koje su imale na raspolaganju veliki novac za promociju i marketing pa smo i to znali iskoristiti. Sjećam se i da smo u Zagreb pozvali i glavnu tajnicu FIS-a Sarah Lewis. Znajući da je ona veliki navijač West Hama, na večeru smo pozvali i bivše igrače tog kluba Šukera i Štimca, pri čemu je šarmer poput Štimca znao animirati glavnu tajnicu. Na koncu, imali smo Pavleka koji je bio motor i koji bi svojim organizacijskim sposobnostima realizirao ono što bi se dogovorili.
Visoki standard organizacije
Sve je to urodilo i time da nam je prije nekoliko godina dr. Michael Huber, predsjednik Skijaškog kluba Kitzbühel i glavni čovjek najslavnije skijaške utrke na svijetu, kazao ovo:
– Nevjerojatno je to kako je Zagreb u tako kratko vrijeme dosegnuo najviše standarde organizacije. Još do prije 20 godina, nitko od nas se takvo što nije usudio niti sanjati no povijest sporta uvijek nam kazuje “očekuj neočekivano” pa sada imamo jedinstvenu utrku ekstremnog kontrasta između svjetala velikog grada i mračne i usamljene planine koju tih dana obasja bjelina jedne slalomske staze.
Svih ovih godina mnogi građani pitaju se o isplativosti takvoga projekta, skupog jer se na Sljemenu sve mora montirati. Pitaju se to posebice sada kada više nema Janice i Ivice niti se na horizontu vide njihovi nasljednici. Na te prigovore, Pavlek i njegovi suradnici uvijek će reći da od 20 i nešto milijuna Grad Zagreb izdvaja četvrtinu, a da se ostatak pokriva sponzorski. A cijelu priču predsjednik Organizacijskog odbora utrke Miho Glavić branit će tako da će se pozvati na neovisno istraživanje tvrtke Value Media koje tvrdi da promidžbena vrijednost pojavljivanja imena i gradskih veduta u međunarodnom televizijskom eteru doseže čak 6,3 milijuna eura.
Izgleda da je Štico zbilja bil prevaga da dobijemo utrku.E novinarčići, novinarčići.