Nakon tjedan dana neizvjesnosti oko njegova izborničkog statusa, Veljko Mršić mogao je odahnuti. Doduše, uz jedan ustupak, a to je da ne može prihvatiti nijedan klupski angažman i da do rujna 2022. i Eurobasketa mora maksimalno biti posvećen reprezentaciji.
Prkačin ovisi o NBA draftu
– U Hrvatskom košarkaškom savezu inzistirali su da budem samo na klupi reprezentacije jer pred nama su kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo koje će se igrati u studenom, veljači, lipnju i kolovozu. Bit će to iscrpljujuća sezona i doći će do promjena u momčadi koja će kvalifikacije igrati. Neki igrači koji su bili jako bitni u prošlim kvalifikacijama, zbog godina ili pak statusa u svojim klubovima više neće biti na dispoziciji pa će trebati reprezentaciju pomladiti.
A od mlađih snaga Mršić bi najviše volio u sastavu imati Lovru Gnjidića i Roka Prkačina, talente koji su na izlaznim vratima financijski uzdrmane Cibone.
– Gnjidić vrlo ozbiljno kuca na vrata reprezentacije. Dino Repeša, izbornik selekcije U-20, kazuje mi da Lovro sjajno trenira i da igra jako dobro i ja se nadam da ćemo od njega dobiti pravog reprezentativnog igrača. S Prkačinom treba vidjeti hoće li insistirati na NBA draftu ili će se povući što bi za reprezentaciju bilo sjajno jer bi mi bio dostupan.
Kad smo već kod Lovre Gnjidića, koji je već proglašen igračem Mornara, nameće se pitanje kako to da naši najveći talenti odlaze u crnogorske ili srpske klubove. Braća Ivišić i Boris Tišma su u podgoričkom Studentskom centru, a Matej Rudan je pristupio Megi.
– Naši klubovi su u financijskom zaostatku u odnosu na regionalnu konkurenciju. Pa jedan Mornar iz Bara ima proračun kao tri naša kluba zajedno. Pa pogledajte vi samo koga je doveo Partizan, Zacha LeDaya i Kevina Puntera, obojicu iz Milana. A taj Punter, koliko čujem, stoji 1,2 milijuna eura godišnje, a naša tri vodeća kluba, Split, Cibona i Zadar, imaju zbirni proračun od 1,5 milijuna eura. Ili pak dvojica Igokeinih Amerikanaca, Clemmons i Carmichael, vrijede koliko i cijeli proračun Zadra. S poreznim sustavom kao članice Europske unije nama je teško konkurirati zemljama u okruženju koje u EU nisu.
Počevši s Cibonom, koja je trenutačno pod blokadama, hrvatski klubovi bore se da prežive.
– Mi moramo naći neko rješenje za to kako razvijati mlade igrače. Možda da osmislimo projekt nekog kluba u kojem bi igrali igrači do 20 godina i iz kojeg bi onda odlazili u NBA, Euroligu, klubove iz Eurokupa i slično. Nešto kao što Francuzi imaju u svom INSEP-u. Morat ćemo nešto na tom tragu napraviti. Najgore je ne činiti ništa i čekati da se neke stvari same od sebe dogode. To su najveće greške. Bolje je i nešto pokušavati, pa makar i pogriješili, nego sjediti i čekati jer onda neumitno toneš.
Nijemci, očito, nešto čine već godinama pa su danas kadri otići na Olimpijske igre i bez velike pomoći NBA igrača.
Trebaju nam jaki klubovi
– Nas je u polufinalu predolimpijskog turnira izbacila Njemačka koja je imala pet euroligaških igrača, dva iz NBA lige, jednog iz španjolske lige, jednog igrača iz Eurokupa... Klubovi su ti koji rade za reprezentaciju. Dok smo imali jake Cibonu, Split i Zadar, imali smo i kvalitetnih igrača što danas više nije slučaj.
Osim praćenja hrvatskih igrača, pred Mršićem je i skautiranje potencijalnog američkog pojačanja, igrača kojem bi Hrvatska ponudila putovnicu kako bismo pokrili deficitarnu poziciju razigravača.
– I to je jedna od stvari zbog kojih se tražio moj profesionalni izbornički angažman. Trebat će tu dobro pregledati što se nudi, a ako nađemo dobro rješenje, tog ćemo igrača nastojati naturalizirati. A poželjno je da takav već može igrati u kvalifikacijama jer u njima opet nećemo moći računati na NBA i euroligaške igrače – zaključio je Mršić.
>> Pogledajte Luku Modrića na teniskom terenu
Jedino da Hrvatska izađe iz EU.