Valentina Bifflin već je godinama direktorica Hrvatskog odbojkaškog saveza, desna ruka Ante Bakovića, predsjednika Saveza. Nedavno je izabrana u Komisiju za razvoj sporta HOO-a, a obnaša i dužnost supervizora CEV-a na europskim utakmicama. Zanimljivo je da se nikad nije bavila sportom, a odbojku je zavoljela sasvim slučajno.
– Nikad nisam bila sportski tip i da me netko pitao na kojem mi je mjestu bio sport u životu, rekla bih na – zadnjem. Dok sam bila studentica radila sam razne poslove pa sam tako jednom prilikom završila kao hostesa na jednom turniru odbojke na pijesku. To je bilo 1997. Od tada sam u odbojci na pijesku kao dio operative na turnirima – ističe Bifflin.
Zadržala me ljubav
Na mjesto direktorice Saveza došla je 2017. godine, kada je Savez preuzeo predsjednik Ante Baković. U protekle tri i pol godine nemali je dug Saveza nestao i on danas posluje jako dobro.
– Ponosim se što sam dio te priče i danas je naš Savez organiziran na najvišoj mogućoj razini. Svi klubovi u nama imaju čvrst oslonac, svi su prepoznali da se događa nešto dobro – kaže Bifflin.
Kad ste došli u Savez i vidjeli povelik minus na računu, što ste prvo pomislili?
– Zadržala me samo ljubav prema poslu koji radim. Obožavam ovaj sport i mislila sam da je vrijeme da se odbojka odmakne od margina na kojima je bila proteklih godina. Oformili smo tim ljudi koji su donijeli toliko potrebnu pozitivnu energiju i onda je bilo puno lakše raditi. Bila bi velika šteta da se ta situacija samo tako pusti niz vodu. Prema mojoj životnoj filozofiji, nema problema, već samo izazova. Ne treba se bojati zasukati rukave i raditi – napominje Valentina.
Zadar će ove godine biti domaćin turnira Zlatne lige za odbojkašice, ali i jedne skupine Europskog prvenstva odbojkašica.
– Već drugu godinu zaredom Zadar je grad odbojke. Uz košarku koja je ondje najpopularniji sport, ušli smo nekako na mala vrata. Nažalost, pandemija nam je poremetila planove u prošloj godini, ali ove godine već smo krenuli punom parom pa je Zadar već bio domaćin završnice Hrvatskog juniorskog odbojkaškog prvenstva.
Imam puno posla, pa kad me netko pita za radno vrijeme, obično kažem da ga nemam. U cijelome tom poslu najviše se veselim rezultatima i kad vidim da su svi zadovoljni kako radimo svoj posao. Nema ljepše nagrade nego kad čujete na ulici da ljudi pričaju o odbojci – kaže Valentina.
Kćeri preselila u Zagreb
Prošlu godinu, nažalost, pamtit ćete i po potresima, prvo u Zagrebu, a potom na Banovini.
– Kako sam doživjela potres i u Zagrebu i u rodnoj Petrinji, ljudi su se počeli žaliti da ne žele sjediti sa mnom u istoj prostoriji. Naravno, šalim se. Što se tiče starog ureda u Haulikovoj, on više nije u funkciji i trenutačno uređujemo nove prostore u Ciboninu tornju. Jedva čekam da se uselim u novi prostor jer mi je već pomalo dosta rada od kuće. Što se tiče potresa u Petrinji, sada mogu samo tužno uzdahnuti. Zgrada u kojoj sam živjela neupotrebljiva je za stanovanje.
S djecom sam se preselila u Zagreb i vjerojatno će to biti trajno rješenje. Inače, za vrijeme petrinjskog potresa moje kćeri bile su same u stanu, a ja sam bila u uredu. Prvih pola sata nismo se mogle čuti. Sjela sam odmah u automobil i krenula prema Petrinji. U međuvremenu je djecu obišla moja sestra, liječnica. Ona mi je prva javila da su djeca dobro i svi smo se našli u kući mojih roditelja. Kad sam vidjela stan, nisam znala je l’ bih plakala ili što... Grad je izgledao strašno. Srećom, djeca su to dobro podnijela, premda se još uvijek noću znaju probuditi u strahu – rekla je Bifflin.
