ZAGREB - PSG

Karabatić i ekipa jamče spektakl u Areni, dvorana će biti puna: 'Borit ćemo se, dobra smo ekipa'

storyeditor/2024-02-28/PXL_270224_110805173.jpg
Luka Stanzl/PIXSELL
29.02.2024.
u 09:00

'Vjerujem da je svima mamac vidjeti njih i nas u igri', rekao je kapetan hrvatskog prvaka, Jakov Gojun

Rukometaši Zagreba danas u Areni igraju protiv PSG-a, u utakmici 13. kola elitne skupine Lige prvaka. Bod je dovoljan da zagrebaši i teoretski osiguraju plasman u osminu finala. Među 16 najboljih će i ako danas norveški Kolstad ne pobijedi u poljskom Kielcu. Jedan od glavnih aduta Zagreba bit će danas Matej Mandić, mladi vratar Zagreba koji prije početka utakmice obavezno dotakne vratnicu i stativu. Lijevi vanjski Zvonimir Srna trči pak gore-dolje po terenu, iza klupe… Za ekstra nalet Srna se prije svake utakmice istušira hladnom vodom. Zbog njihovih će rituala Jakov Gojun, 38-godišnji hrvatski 'ministar obrane', koji je kroz karijeru igrao u najboljim europskim klubovima, s hinjenom nevjericom reći da ih treba dati na razmatranje. No odmah potom dodaje:

Sluša se Dalmatino i Oliver

– Dok sam bio njihovih godina, i ja sam imao rituale, ali davno je to bilo pa mi je to sad isparilo iz glave.

Matej Mandić ima 21 godinu i visok je 206 centimetara. Viši je i od rukometnog gola pa mu do vratnice nije problem dosegnuti. Ne čudi što su ga prozvali gorostasom. S četiri centimetra manje za njim kaska 26-godišnji Zvonimir Srna. On je pak dobio skromniji epitet diva. Što kažu na ta visinska odmjeravanja?

– Što god ljudi kažu, prihvatiš to, simpatično je. Visok sam preko dva metra, ne smeta mi – kaže kroz smijeh Zvonimir Srna.

On je ujedno i glavni DJ u zagrebačkoj rukometnoj ekipi. Koji su mu glazbeni asevi u rukavu?

– Kad dugo putujemo, to je Dalmatino, Oliver, laganije dalmatinske pjesme, ali kad se pobijedi, bude svega, i Mate Bulić i naše navijačke pjesme. A prije utakmice obavezna je himna RK Zagreba i TBF-ova "Uvik kontra" – otkriva Srna.

"Himalaja, tres. Himalaja, tres. U boj, u boj, bijeli, bijeli…" Ne sumnjamo da je norveški Trondheim odzvanjao pobjedničkim ritmovima zagrebačke navijačke himne nakon pobjede Zagreba protiv Kolstada, što ih je dovelo nadomak osmine finala Lige prvaka. Sad ih čeka PSG, a potom idu u goste Kielu.

– Liga prvaka je jako teška, radi se o ozbiljnim klubovima, ozbiljnim igračima, a mi smo možda malo ispali iz ritma nakon reprezentacije, nismo u nekom naletu kao što smo bili u listopadu i studenom prošle godine, no što je, tu je, sport je takav. Ali dobra smo ekipa, dat ćemo sve od sebe, borit ćemo se i vidjeti što će se dogoditi protiv Pariza na domaćem terenu. Bilo bi lijepo da dođe puno ljudi kao što je bilo zadnje dvije-tri utakmice – kaže Gojun.

storyeditor/2024-02-28/PXL_270224_110805173.jpg
1/4

Jedan je od najiskusnijih igrača Zagreba, no postoje li još neke stvari koje može naučiti od mlađih kolega?

– Iako je realno velika razlika u godinama, ovo je sport u kojem ovisiš jedan o drugome i meni je drago što s njima igram jer me vraćaju u neku mladost, izvlačim zadnje atome snage. Kad vidim njih, automatski vuče i mene da dajem više od sebe, da se natječem. Prava smo ekipa, stvarno imamo dobru svlačionicu, imamo timski duh i tu je dosta zezancije i smijeha, jer u konačnici sport je zabava, koliko god da je težak po pitanju odricanja i treninga i putovanja, na kraju se svede na to da smo nas 16 i treneri klapa – objašnjava Gojun.

S obzirom na zezanje u svlačionici, pitamo ih tko je u njoj najneuredniji, a tko najuredniji? Iz smjera Mandića i Srne odmah se prolama smijeh i gotovo uglas odgovaraju da je najneuredniji – Karpo (Sirotić). A najuredniji? Dibirov i Klis.

Tko ima najsmješniji nadimak?

Grbavca smo prozvali Komšo, kao komšija iz kraja odakle je i sad ga svi zovu Komšo – smijući se govori Srna.

Stric mu je Darijo Srna, a iako je krenuo s igranjem nogometa, sudbonosna mu je bila 2009. godina kad se igralo prvenstvo u Hrvatskoj i kad se zaljubio u rukomet. Matej Mandić pak od prvog razreda osnovne škole sa sigurnošću je znao jedno – da želi igrati samo rukomet.

Karabatić kao mamac

– Odmah sam stao na gol. Tata nije bio za to da igram rukomet i bio je uvjeren da ću odustati kad prvi put dobijem loptom u glavu. I dobio sam, no nisam odustao. Onda je mislio da će se to dogoditi kad drugi put dobijem šut u glavu, ali ni tada nisam odustao. Nakon trećeg puta vidio je da želim igrati rukomet i pružio mi podršku – kaže Mandić.

A u podršku zagrebačkih navijača rukometni trojac uopće ne sumnja, posebice za utakmicu u Areni protiv Pariza.

– Vjerujem da će se velik broj navijača okupiti na utakmici, dolaze Karabatić i ekipa koji su opet uzeli zlato i vjerujem da je svima mamac vidjeti njih i nas u igri. Naš klub također ima i novi web-shop i bilo bi lijepo vidjeti što više navijača u novoj opremi – kaže Gojun.

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije