Mlada Splićanka Petra Matijašević (23) rekorderka je Europskog prvenstva u te-kvon-dou održanog u Manchesteru. U borbi za polufinale, za osiguranu medalju, Petra je čak sedam puta u glavu pogodila svoju britansku suparnicu Waldken, što joj je donijelo 21 od 22 osvojena boda. Rekord bi bio još impresivniji da joj dva udarca prednjom nogom sa zadrškom u glavu nisu poništili.
Sve to oduševilo je njezina oca Ozrena Matijaševića, predsjednika Hrvatske udruge sindikata, koji je prigodom dočeka reprezentacije u Zagrebu pustio i suzu radosnicu. Tata Ozren veliki je Petrin navijač jer je i sam bio sportaš. Bio je rukometni vratar RK Splita, kojem je danas predsjednik.
– Ne pratim puno tatine medijske istupe, premda ga često čujem kako na telefon daje izjave. Ja se ne bih voljela pojavljivati u medijima kao tata. Medalju sam priželjkivala kao potvrdu svog rada, a ne zbog medijske popularnosti.
I ona i tata preselili su se u Zagreb radi svojih karijera, dok je mama pravnica ostala živjeti u Splitu.
– Tata i ja sami smo živjeli u Zagrebu pet godina. On je prihvatio posao profesionalnog sindikalista, a ja sam htjela napredovati u te-kvon-dou pa sam došla u klub koji je vodio korejski trener Hong Seung Ki. Tata je i dalje u Zagrebu, a ja sam se 2010. vratila u Split. Kad vikendom dođe kući, onda nas dvoje odemo u šetnju na Marjan.
Petra se 2010. vratila u najbolje moguće okruženje, u Te-kvon-do klub Marjan izbornika Tonija Tomasa.
– Kada su se uvjeti u Trnju pokvarili, odlučila sam se vratiti i nisam zažalila. To što ima Marjan, nema nijedan klub u Hrvatskoj. Klub ima Anu i Luciju Zaninović, ali i profesionalne trenere, odlične uvjete, sjajnu atmosferu.
Zamolili smo je da pokuša usporediti Honga i Tomasa, bivšeg i sadašnjeg izbornika.
– Kod Honga je malo ekstremnije, on je ipak korejska škola. Oni imaju na desetine dobrih boraca u kategoriji, pa tko opstane. Kod Tonija je mrvicu opuštenije, ali se i kod njega radi žestoko. On ima taj način da se nekad radi i tri pa i četiri puta dnevno. Kod njega se jako mnogo radi na raznovrsnosti, jako mnogo vremena zna posvetiti detalju koji može donijeti prednost.
Petra je u Zagrebu završila tri godine stručnog studija za kondicijsku pripremu, a sada je u Splitu upisala četvrtu godinu. Dobro joj dođe to znanje kada se oporavlja od ozljeda, a njih joj nije nedostajalo.
– Imala sam tri operacije koljena, dvije na desnom i jednu na lijevom, i to u pet godina. Samo na rehabilitaciju izgubila sam barem jednu čistu godinu, a da ne spominjem koliko mi je trebalo da se vratim u formu, da naučim novu tehniku udarca jer su se elektronički pojasevi mijenjali, da upoznam nove protivnice...
Cure iz reprezentacije, u čemu je prednjačila Marina Sumić, zadale su joj da u ime osvojene medalje mora nešto “provaliti”.
– Rekle su mi da moram citirati Avu Karabatić kad izađem pred novinare: “Htjela bih pozdraviti svoje roditelje, a posebno mamu i tatu.”
A mama i tata presretni su što joj se trud napokon isplatio.
\"Djevojke su sjajna ekipa, svaki dan se pjevalo i plesalo!\"-Ne razumijem natpis,da li je taj te-kvon-do sport ili neka vrsta zajeb******?