Juventus je finale Lige prvaka odigrao bez ijednog igrača rođenog u Torinu, a Real je u rosteru imao tek dvojicu rođenih u Madridu (Álvara Moratu i Nacha Fernándeza). I baš zato će ono što je Celticu uspjelo 1967. ostati zapamćeno u povijesti nogometa. Bilo je jedinstveno i prije 50 godina, a pola stoljeća poslije u eri nogometne globalizacije je nezamislivo.
Momčad Celtica koja je te godine osvojila tadašnji Kup europskih prvaka bila je sastavljena od nogometaša koji su rođeni u krugu 50 kilometara od Celtic Parka, a njih desetorica na manje od 10 kilometara od stadiona.
Europski prvaci bili su lokalni momci koji su odrasli u blizini stadiona i igrali za klub za koji su od djetinjstva navijali. Dominirali su Škotskom cijelo desetljeće, a snove su ostvarili 25. svibnja 1967. u Lisabonu, pobjedom protiv tada najmoćnije europske momčadi Intera, koji je prethodno dva puta u tri godine osvajao Kup prvaka.
Najsjajnija generacija u povijesti slavnog kluba – Simpson, Craig, McNeill, Clark, Gemmell, Murdoch, Auld, Johnstone, Wallace, Chalmers i Lennox - složenih u ultraofenzivnu 3-3-4 formaciju u povijest je ušla kao prva europska momčad koja je osvojila tripletu (nacionalno prvenstvo i Kup te Kup prvaka) i kao prva otočka momčad koja je postala prvakom Europe.
Danas ih pamte kao “Lisabonske lavove”, a u bronci odliven spomenik čovjeku koji je momčad odveo u besmrtnost od 2011. stoji ispred Celtic Parka. Njemu u čast nazvana je zapadna tribina Celticova stadiona, a ona istočna službeno se od 2000. zove “Lisabonskih lavova”.
Kada bi danas pitali navijača Celtica da imenuje jednog, samo jednog čovjeka koji je u 130 godina dugoj povijesti kluba zadužio Kelte bez dvojbe bi od svakog čuli isti odgovor – Jock Stein. “Keltski general” bio je nogometni revolucionar koji se iz rudarskog okna, u kojem je kopao do svoje 28. godine, uzdigao do jednog od najvećih trenera u povijesti.
U ožujku 1965. imenovan je trenerom Celtica, četvrtim u povijesti kluba i prvim protestantom na klupi momčadi za koju navijaju uglavnom katolici. Era Jocka Steina najslavnija je u povijesti kluba, u 13 godina osvojeno je čak 25 velikih trofeja uključujući i devet uzastopnih naslova prvaka Škotske.
– Ne želimo živjeti u prošlosti, ne želimo da nas uspoređuju s legendama iz prošlosti. Mi moramo napraviti nove legende – kazao je Stein nakon što je s tri boda prednosti ispred Rangersa 1966. godine osvojio naslov prvaka Škotske, svoj prvi u trenerskoj karijeri i prvi za Celtic nakon 11 godina.Te njegove riječi pokazale su se kao proročanske. Jer već sljedeće sezone generacija koju je predvodio ušla je u legendu. U Škotskoj su dominantno osvojili sve što su mogli, a u Kupu europskih prvaka redom su padali Zürich (2:0 i 3:0), Nantes (3:1 i 3:1), novosadska Vojvodina u četvrtfinalu (0:1 i 2:0) i Dukla iz Praga u polufinalu (3:1 i 0:0). Čitave sezone Celtic je doživio tek četiri poraza, od Vojvodine u Novom Sadu u Kupu prvaka, dva puta od Dundeeja u prvenstvu i od Dinama u prijateljskom ogledu u Glasgowu golom Slavena Zambate u 90. minuti utakmice.
Te sezone Celtic je igrao u skladu sa Steinovom filozofijom:
– Najbolje je mjesto za obranu protivnički kazneni prostor – ponavljao je uoči svake utakmice svojim igračima koji su te sezone zabili 196 golova u 62 utakmice (u prosjeku više od tri po utakmici).
U finalu Kupa prvaka u Lisabonu čekao je moćni Inter, a lokalni mediji zabilježili su da su u euforiji pojedini navijači prodavali čak i svoje kuće kako bi uživo mogli gledati najveću utakmicu u povijesti svoga kluba. Procjenjuje se da je više od 12.000 navijača iz Glasgowa doputovalo u Lisabon. Dva dana prije utakmice Stein je izdiktirao sastav koji će suprotstaviti Interu.
– Učinio je to da im pokaže kako ih se ne bojimo – prisjetio se stoper Celtica Billy McNeill.
Stein je prije utakmice održao govor u svlačionici:
– Budete li ikada osvojili naslov europskog prvaka, onda će to biti danas na ovome mjestu. Ali ne želim da samo pobijedimo, želim da to napravimo igrajući dobar nogomet, da svima bude drago što smo baš mi pobijedili i da se sjećaju načina na koji smo to učinili – poručio je.
Stvari su krenule loše. Legendarni Sandro Mazzola već u 7. minuti zabio je gol iz kaznenog udarca nakon čega su nogometaši Intera primijenili taktičku inovaciju koja je trebala zatvoriti sve prolaze do njihovih vrata. Catenaccio ih je držao na životu sat vremena, ali su Tommy Gemmell u 63. i Stevie Chalmers u 84. minuti preokrenuli rezultat i učinili zeleno-bijele besmrtnima. Jock Stein bio je prvi čovjek koji je u ruke primio pehar koji se i danas dodjeljuje osvajačima Lige prvaka.
– On je jedan od najvećih nogometnih trenera svih vremena, napravio je nešto što nitko prije njega i nitko poslije njega neće. Jedinstven je kao Alexander Fleming kada je otkrio penicilin. Lisabonske lavove našao je na 50 kilometara od stadiona. Takvo što više se neće ponoviti – kazao je sir Alex Ferguson.
