Luka Kostić (58), nekada nogometaš Osijeka, još od 1989. godine živi na Islandu.
– Igrač Osijeka bio sam 11 godina, vodili su me treneri Šaban Jasenica, Milan Đuričić, Ljupko Petrović... Počeo sam karijeru vrlo mlad, još dok su igrali legendarni Grnja i Lukačević, a poslije sam svlačionicu dijelio sa Šukerom i Kasalom – počinje svoju priču Luka Kostić.
Nakon Osijeka, karijeru je nastavio baš na Islandu, u klubu Akranes iz Reykjavika, s kojim je osvojio dva prvenstva i kup, čak bio proglašen igračem godine u tamošnjoj ligi.
Zahvalni Dinamu
Danas je Luka Kostić trener, kao i njegov sin, 33-godišnji Igor, vlasnik Uefa B licencije.
– Kao i svi koji ovdje rade u nogometu, imam i drugi posao. Radim u turističkoj agenciji, a usto treniram mlađe kategorije u klubu Vikingur. Moj sin Igor vodi kadete u jednom norveškom klubu. Baš smo skupa protekloga tjedna bili u Zagrebu i nekoliko dana pratili rad trenera u glasovitoj Dinamovoj školi nogometa. Bili smo sjajno primljeni od gospode Šuška i Vlaka, zahvalni smo im na tome – dodaje Kostić.
Dobro poznajete islandske nogometaše. Na što biste upozorili naše uoči subotnjega ogleda u Maksimiru?
– Najvažnije je prihvatiti činjenicu da Island više nije autsajder, simpatični prolaznik, nego ozbiljna, zrela, respektabilna reprezentacija. Oni su to pokazali na Europskom prvenstvu u Francuskoj, a ja tvrdim da su sada još jači nego što su bili prošloga ljeta – naglašava Kostić i objašnjava:
– Izbornik Hallgrímsson unaprijedio je igru Islanđana. Taktički su zreliji, čvršći, odlučniji, znaju se ponašati na travnjaku, odnosno znaju kako treba reagirati u kriznim trenucima, ne gube glavu. Jako vjeruju u sebe, puni su samopouzdanja i nikome ne priznaju da je bolji od njih – ističe Kostić.
Užitak ih je gledati
U kojem elementu igre se najviše vidi njihov napredak?
– U igri prema naprijed. Odlično su organizirani, a znaju igrati. I čine to lijepo, užitak ih je gledati. Primjerice, utakmica protiv Turske prošli mjesec, u kojoj su slavili 2:0, bila je najbolja igra Islanda otkad pratim reprezentaciju – kaže Kostić.
Najbolji igrači Islanda iz vaše perspektive?
– Po talentu to su Gylfi Sigurdsson iz Swanseaja i Birkir Bjarnason iz Basela, ali oni su takva reprezentacija da u svakoj utakmici iskoči netko drugi. Ta kolektivna igra njihova je najveća kvaliteta, oni ginu na igralištu jedan za drugoga.
Koliko bi navijača Islanda bilo u Zagrebu da se ne igra pred praznim stadionom?
– Ma sigurno bi u Zagreb došlo nekoliko aviona, popunili bi onih 10 posto kapaciteta stadiona na koliko bi imali pravo. Vremena su se promijenila; Islanđani nisu više tu samo da ‘prežive’, da se zabave, nego da pobjeđuju u kvalifikacijama. I zato su nogometaši ljubimci nacije, mi smo svi pred televizorima kada igra nacionalna momčad – zaključio je Luka Kostić.
Islanđani su u ovom kvalifikacijskom ciklusu još neporaženi, a posljednji poraz u kvalifikacijama doživjeli su 13. listopada prošle godine od Turaka u Konyi, kada su već bili osigurali EP.
U međuvremenu su puno eksperimentirali pa u sljedećih devet prijateljskih utakmica uoči Eura 2016. izgubili čak šest: od Poljaka, Slovaka, Emiraćana, Amerikanaca, Danaca i Norvežana, a pobijedili samo Fince, Grke i Lihtenštajnce. Zamislite da je Čačić imao takav omjer uoči Francuske...
Island je, podsjećamo, na Europskom prvenstvu otišao korak dalje od Hrvatske. U osmini finala nokautirao je Englesku, a u četvrtfinalu poražen od Francuske (2:5). I ispraćen ovacijama...
I još nešto: Islanđane u Maksimiru neće šokirati prazan stadion. U prvoj utakmici ovoga ciklusa u istim su uvjetima igrali i protiv Ukrajine u Lijevu i uzeli vrijedan bod odigravši 1:1.
>> Tjednik Max! i sport Večernjeg lista pratite i na Facebooku
hahahaha