Legendarni ruski film Cigani lete u nebo ponudio je sjajne pjesme i dobrim dijelom zbog njih postao hit. Opjevana ljubav u tom filmu ostaje zapisana u analima, i mnogo je onih koji će posegnuti za starim gramofonskim pločama i poslušati tu glazbu. Suvremeni život nudi novu glazbu, a ljubav iz filma danas je sve više ljubav prema novcu. Nažalost, i nogomet je odavno otišao u tom smjeru, postao je posao u kojem se vrte golemi iznosi, a glazba u nogometu aranžirana je ne romantičnim notama zaljubljenika u sport, već milijunima eura.
Naime, priča kako će Josep Guardiola, kad ode iz Bayerna, postati novi trener Manchester Cityja, govori o tome da će imati godišnju plaću od 25 milijuna eura. Postat će tako najbolje plaćeni trener u povijesti nogometa.
Nogomet je odavno biznis
– Znate da ja baš nisam nikad bio poklonik PR-a oko nogometa, a upravo to nam je donijelo u nogomet tako velike iznose. Jesam čovjek iz nogometa, ali nisam za tako velike iznose u njemu. Ni za trenere ni za igrače. Nogomet je odavno postao biznis, a u biznisu nikad nema kraja. Kad se govori o tolikom novcu, onda će se dogoditi i kriza, kako kriza plaćanja tako i kriza igre – kaže Krunoslav Jurčić, sadašnji trener Maribora.
Guardiola bi tako, bude li doista u Cityju, s tom ludom plaćom prestigao i najbolje igrače na svijetu. Naime, Lionel Messi trenutačno ima najveću plaću, čak 21,2 milijuna eura neto, što je u Španjolskoj u brutu dvostruko, Cristiano Ronaldo ima 17, s time da njih dvojica zarađuju daleko više kad se tome dodaju sponzori i marketing, Messi zaradi oko 65, a Cristiano oko 54 milijuna eura godišnje. Naši igrači nisu tako plaćeni, ali da su bogati, e jesu. Luka Modrić u Real Madridu zarađuje oko pet milijuna eura neto, Rakitić u Barceloni 6,5...
Guardiola je u Bayernu odlično plaćen, godišnje 15,3 milijuna eura, ali rekord po godišnjoj plaći zasad drži Luis Felipe Scolari koji je 2008. bio izbornik Uzbekistana. Njihov je savez Brazilac 'izuo iz cipela' i uzeo im godišnju plaću od 22 milijuna eura.
U tom ludom plesu novca Kruno Jurčić drži da je normalno da trener bude plaćen barem kao i najbolje plaćeni igrač. Je li tako u Mariboru?
– Haha, pa ne znam baš, kod nas je to još uvijek malo drukčije. No, pokojni Tomislav Ivić je upravo tako govorio – trener mora biti plaćen više od najbolje plaćenog igrača u svojoj momčadi i slažem se s njim. Zadaće i obveze trenera daleko su veće od onih koje ima igrač. I čim nešto nije dobro, kriv je trener. A treneri su ti koji stvaraju dodatnu vrijednost. Čitam da Ivo Pinto ide iz Dinama za četiri milijuna eura. A došao je za ne znam koliko, 400.000 ili 800.000, svejedno je. Ali, netko je uspio napraviti dodatnu vrijednost, nekakav Jurčić, Čačić, Ivanković i Mamić radili su s njim, znali ga ukomponirati. Igrao je on i u Portugalu, u Rumunjskoj, i nije vrijedio toliko. Kad su treneri uvijek prvi na popisu krivih, onda su valjda i nešto zaslužni – kazao nam je Kruno Jurčić.
Stvaraju, a lako ih se riješiti
Vrijedi li Pep godišnje 25 milijuna eura, pitali smo i Joška Jeličića.
– Koliko tko vrijedi, paušalne su procjene. Uvijek postoji primjeri u kojima je netko precijenjen, pa i kod nas, ali ako postoji netko tko će to platiti, onda OK – ističe Joško koji se slaže s Jurčićem da trener treba biti plaćen kao i najbolji igrač.
– Pogotovu to mislim kad je o Guardioli riječ. On treba biti plaćen kao i najbolji igrač, čovjek je avangarda nogometa, postao je legenda za života. I držim da u svakom klubu trener treba biti plaćen kao i najbolji igrač. Imali smo puno puta slučaj u Dinamu, pa i ranije u Hajduku, da je trener imao plaću od 100.000 nečega, a igrači po 300.000, 500.000 ili milijun. To nije realan odnos, nije dobar odnos. Trenerov je posao puno zahtjevniji pa i odgovorniji. I kad govorimo o odnosu plaća Guardiole i Messija, onda nije slučajno da vrijede gotovo jednako. Kako Messi radi razliku na terenu, tako razliku radi i Guardiola kao trener – zaključio je Jeličić.
Možemo se složiti s time da treneri doista zaslužuju plaće kao i najbolji igrači, no to se u Hrvatskoj neće tako skoro dogoditi. Uostalom, zbog toga Dinamo, koji je u nas platežno daleko najmoćniji, iako je imao nekoliko puta takvu ideju, nikad nije doveo stranca nakon Osvalda Ardilesa. I njega je brzo otpustio zbog velike plaće. Jeftinije je imati domaće dečke koji će raditi i stvarati igrače, a lako ih se i riješiti kad nemaju velike otpremnine. Eto, opet se sve svelo na novac, a nogometne romantike, ljubavi, s početka ovog teksta, sve je manje...
>> Guardiola već slaže momčad Cityja: Dovodi Isca za 40 milijuna eura
Kruno majke ti nemoj o financijama. Drzi se ti trave i lopte i sve ce bit dobro