Vedran Ješe prije nekoliko je dana konačno kazao zbogom nogometu. Bivši stoper Zagreba, Dinama, Intera, Thuna, Zadra, Širokog Brijega... Zadnju etapu nogometne karijere odradio je u Primorcu iz Biograda. Svoj zadnji igrački dan pamtit će po punom stadionu u Biogradu. Za njega je to bilo kao prepuni Wembley. A s druge strane Hajduk, veliki protivnik...
– Došao je i taj dan. Godinama sam odgađao, a zapravo sam se pripremao na život poslije karijere. Nije mi bilo ugodno, zadnjih dana imam grčeve u želucu. No tijelo više nije moglo. Sve mi se vrtjelo po glavi. Od početaka kada sam bio klinac, treninga po kiši, buri, suncu, naslova prvaka sa Zagrebom, reprezentacije, prijateljstava koja su ostala za cijeli život... Baš sam nekako sjetan, ali opet zadovoljan. Bilo je lijepo i trajalo je... – počeo je Vedran Ješe.
Bijeg iz Banje Luke
Kada prebire po uspomenama, sjeća se i 1992. godine kada je iz Banje Luke zadnjim zrakoplovom pobjegao u Zagreb.
– Bilo je to 20. svibnja. Svi mostovi iz grada bili su srušeni, ceste neprohodne. Bio je to zadnji zrakoplov za izlazak, prema Beogradu. U njemu je bio i Ivan Ljubičić. Iz Beograda sam otišao u Zagreb k teti.
Neće kazati da je 2001./2002. bila sezona u kojoj je igrao najbolji nogomet. No naslov prvaka sa Zagrebom cijeloj jednoj generaciji pružio je status ikona.
– Igrao sam ja dobro i u nekim drugim klubovima. Bio sam najbolji igrač BiH, igrao dobro u Švicarskoj... Naravno, naslov prvaka sa Zagrebom budi posebne emocije. Baš kao i osvajanje Kutije šibica. U toj generaciji, koju je predvodio neponovljivi Cico Kranjčar, bilo je jako puno posebnih likova. U ljeto te godine u Zagreb je došlo 12-13 novih igrača. Cico nas je znao posložiti, a sve su to bili igrači koji nikada ništa nisu osvojili. Kliknuli smo od prve utakmice, bili smo složni i igrali smo lijep nogomet. Bila je to pomalo blesava momčad, u nogometu su svi takvi. Sve sjajni momci – smije se Ješe:
– Nitko od nas nije očekivao da možemo takvo što napraviti. No Cico je imao nevjerojatnu moć uvjeravanja. Trebalo je skupiti 20 ljudi i uvjeriti ih da mogu biti najbolji, pored Dinama i Hajduka, odnosno puno moćnijih momčadi koje imaju jaču logistiku i sudačku podršku. Imao je Cico vrhunske treninge i momčad ga je pratila. Usmjerio mi je karijeru jer mi je dao priliku kao 18-godišnjaku. Znao sam mu čupati živce kada bih driblingom iznosio loptu iz zadnje linije. Uz njega sam napredovao, naučio pobjeđivati. On mi je usadio pobjednički mentalitet i izvan nogometa. Vidio sam da je sve moguće. I danas pratim neke njegove postulate koje mi je prenio. Pamtit ću ih cijeli život.
Ješe je lijepo govorio i o Ivi Šušku, Branku Karačiću... Sjetio se da je pobjedničkoj sezoni sa Zagrebom prethodila i ona s Trnjem, s kojim je osvojio naslov prvaka u trećoj ligi. Sjetio se i nekih velikih utakmica Zagrebove generacije.
– Prva mi na pamet padne ona 4:2 pobjeda na Poljudu protiv Hajduka. Zabio sam dva pogotka. To jutro svom cimeru Draganu Stojkiću kazao sam da ćemo pobijediti i da ću ja odigrati utakmicu života.
Za uspomenu će ostati i brojni dresovi koje je skupljao.
Skupio 150 dresova
– Imam ih sada oko 150, sve je to kod roditelja. No sada planiram otvoriti konobu pa bih sve dresove, medalje i pehare stavio na zid.
Koji mu je dres najdraži?
– Za mene je uvijek postojao jedan igrač. To je Slaven Bilić. On mi je bio istinski uzor. Kao klinac želio sam biti Bilić. Njegov dres iz Evertona dao mi je Robert Prosinečki. Imam jako puno dresova velikih igrača, poput Zidanea...
Je li mu žao što priča s Dinamom te 2004. nije otišla u drugom smjeru?
– Sada vidim da možda nisam bio spreman za taj izazov. Došlo je previše novih igrača i pritisak je bio prevelik. Otpočetka smo imali problema s navijačima. Bila je to pogrešna odluka. Šteta, možda mi je to usmjerilo karijeru drugim putem.
Mogao je završiti u Hajduku?
– Imao sam tada ponudu. Zvao me Igor Štimac, oni su slagali momčad za, kako se kasnije ispostavilo, naslov prvaka. Čak je i financijska ponuda bila bolja od Dinamove. Šteta, volio bih da sam zaigrao u Hajduku.
Sada se posvećuje svom modnom brendu Cataleya.
– Dobro je, rastemo svake godine. Pripremamo upravo zimsku kolekciju. Stalno moraš biti inovativan i dokazivati se – zaključio je Ješe.
Iskreno,mislio sam da je zavrsio karijeru jos prije 5 godina.Zbogom Vedrane