Goran Perkovac, legendarni kapetan rukometaša Hrvatske koji su 1996. godine osvojili olimpijsko zlato u Atlanti, razočaran je igrom naše reprezentacije u susretu protiv Egipta.
– Nije prvi put da igramo slabo na velikom natjecanju. Igrali smo slabo prije dvije godine u Egiptu pa prošle godine u Mađarskoj. Zadnju medalju osvojili smo 2020. godine kada je Duvnjak sam mogao igrati i držati sve konce igre u svojim rukama. Nažalost, današnjeg kapetana sustigle su godine, u Kielu igra tek po desetak minuta. Ne kažem da još ne može pomoći reprezentaciji. Može, pogotovo u obrani – rekao je Perkovac.
Pogrešan odabir igrača
Gdje je otišlo u pogrešnom smjeru?
– U odabiru igrača. Ne znam zašto ovdje nije bilo mjesta za jednog Marina Marića, koji je uvjerljivo naš najbolji kružni napadač. Nisam mogao vjerovati da je Horvat vodio tri neiskusna vratara. To se nije smjelo dogoditi. Morali su ovdje biti Pešić ili Šego. Ali, izbornik sa Šegom ne razgovara već godinu dana. Ima tu još dobrih igrača koji su ostali doma, primjerice mladi Klarica. Nadalje, mi smo protiv Egipta igrali bez ikakve taktike, bez ideje u napadu protiv fizičko nadmoćnijeg suparnika. Svi su redom podbacili. Gdje su nestale naše polukontre ili kontre? Po meni najljepši smo rukomet igrali kada je izbornik bio Željko Babić, a Čupić i Štrlek letjeli su parketom – kaže Perkovac.
Možemo li se nadati pobjedi nad Danskom?
– Objektivno ne možemo. Ne vidim način na koji bismo ih mogli dobiti pred 10.000 njihovih navijača, koliko će ih biti u Malmöu. Pa čak da se i dogodi minimalnima pobjeda, to nema neće biti dovoljno jer ćemo u krugu s Danskom i Egiptom biti najslabiji zbog minus devet iz susreta protiv afričkog prvaka.
Kako dalje?
– Treba podvući crtu, napraviti veliki rez i stvoriti momčad koja će biti dovoljno jaka da napadne postolje na Svjetskom prvenstvu 2025., kojem smo domaćin. Moramo se odlučiti hoće li Lučin, Srna, Klarica i Jaganjac biti ti koji će nas voditi ili netko drugi, treći. Hrvoje Horvat dobar je dečko, ali on nema nikakvu karizmu. Mislim da je bio kriv i odabir suparnika uoči Svjetskog prvenstva. Mi smo u pripremama igrali protiv Italije, Izraela i Sjeverne Makedonije. Svima smo dali po 40 pogodaka i te dobre igre totalno su nas zavarale. Trebali smo igrati barem s jednom jačom reprezentacijom. Mogli smo čak i izgubiti pa bismo vidjeli gdje smo i što smo. Taj poraz u pripremama spustio bi nas na zemlju i sigurno bismo puno ozbiljnije ušli u tu prvu utakmicu. Ovako smo s tri pobjede protiv lakih suparnika otišli s euforijom i onda su nas Egipćani uništili – dodao je Perkovac, koji se trenutačno nalazi u Katowicama.
– Kako trenutačno nemam trenerski angažman, odlučio sam pogledati skupinu u kojoj su Poljska, Francuska i Slovenija. Tu sam s prijateljem Tomincem, čiji je sin igrao za hrvatsku reprezentaciju. Imao sam ideju doći u Jönköping, ali procijenio sam da su tamo puno slabije utakmice. Možda dođem u Malmö, na utakmicu Hrvatska – Danska – istaknuo je Perkovac.
U karijeri ste s reprezentacijom osvojili olimpijsko zlato, svjetsko srebro i europsku broncu. Je li moglo bolje, više?
– Možda je mogla biti koja medalja više, primjerice kada smo 2000. godine bili domaćini Europskog prvenstva. No više me boli što se na tom EP-u nismo plasirali na Olimpijske igre u Sydneyu, u kojem bismo branili zlato iz Atlante. Ne znam, možda smo te 2000. godine mogli imati mlađu ekipu, izbornik Zovko pouzdao se u nas starije, Saračevića, Smajlagića, Mikulića, mene... Opet, morali smo dobiti Sloveniju za peto mjesto i otići u Sydney. Ali suci nam nisu dali. I dalje tvrdim da je bio očigledan prekršaj nad Jovićem za sedmerac u zadnjoj minuti. S tim pogotkom otišli bismo na Igre. No na tom EP-u puno smo govorili protiv sudaca u prijašnjim utakmicama pa nam se to osvetilo u susretu za peto mjesto – rekao je Perkovac.
Predugo sam u Švicarskoj
Zanima li vas još mjesto izbornika Hrvatske?
– Naravno da me zanima. I opet ću se kandidirati. Mislim da sam kao kapetan reprezentacije iz Atlante trebao dobiti priliku. I to prije Goluže, Babića, Horvata... Moj minus je što sam dugo u Švicarskoj, daleko od svega, a u Švicarskoj sam već 34 godine. Došao sam u tu zemlju 1989. godine, kada sam potpisao za Borbu iz Luzerna. Potom sam još igrao za Suhr i Winterthur. Igračku karijeru završio sam 2003. godine – rekao je Perkovac, koji je kao trener radio u Suhru, Winterthuru, Kadettenu, Mindenu, Lübbeckeu i Kriensu, a bio je izbornik Grčke i Švicarske.
Kako vaša kći Korina, igra li još odbojku?
– Igra, trenutačno za Schaffhausen. No ne znam koliko će još dugo igrati jer je završila farmaciju i radi u jednoj ljekarni od 8 do 18 sati – zaključio je Perkovac.
Perkovac jdan veliki majstor rukometa iz rukometnog grada Slatine.Ne govori da bi se nekome dodvorio vec analizira strucno po svojoj savjesti uvjek istinu i samo istinu.Istinu govoriti u danasnje vrijeme univerzalnih obmana i prevara je ravno najvecim junackim djelima (G Orwel).