Legendarni hrvatski nogometni reprezentativac i bivši kapetan vatrenih odnosno Šahtara, Darijo Srna, završio je karijeru prije nešto više od tri godine, a nakon toga je odlučio objaviti knjigu o svom životu. Radi se o knjizi pod imenom Zašto te zovu Srna, bivši branič Hrvatske je u knjizi opisao dane svog odrastanja u Metkoviću i Gabeli, odlazak u Hajduk, transfer u Šahtar te ostatak karijere, ali se dotaknuo i teškog života svog oca Uzeira Srne.
GALERIJA Otac Darija Srne imao je teško djetinjstvo
Uzeir je rođen u selu Gornji Stopići kod Čajnića 1940. godine, a od početka života pratila ga je teška sudbina.
- Uzeir Srna rođen je 1940. godine u selu Gornji Stopići u istočnoj Bosni. Godine 1941. godine taj su teritorij zauzeli Nijemci, ali istodobno su u tom kraju sijali smrt ustaše i četnici. Kad je Uzeir imao samo godinu, njegova majka bila je trudna. Četnici su upali u selo, trudna žena nije mogla bježati pred njima, otac je zgrabio Uzeira i s njegovim starijim bratom Safetom pobjegao je u šumu. Njegovu majku i sestru četnici su žive zapalili - opisao je Srna strahotu koju je proživjela njegova obitelj.
Zatim je Darijev djed sa sinovima Safetom i malim Uzeirom krenuo prema Bosanskom Šamcu.
- Kad su stigli u Bosanski Šamac, u gradu prepunom izbjeglica, otac je izgubio Uzeira. Jednogodišnji dječak nekako je završio u Sarajevu, odakle je prebačen u sirotište u Murskoj Soboti u kojem je proveo nekoliko mjeseci. Tamo ga je posvojila obitelj Kelenc. Glava obitelji bio je policijski službenik koji je dječaku dao ime Mirko, pa je mali Mirko Kelenc odrastao u toj obitelji i krenuo u osnovnu školu. Po završetku rata Uzeirov otac je sa sinom Safetom i svojim najstarijim sinom tražio svoje izgubljeno dijete, ali je i sam doživio nesreću. Život je izgubio od zalutalog metka koji je u njega ispaljen ispred kafića u kojem je radio - napisao je u svojoj knjizi Srna.
VEZANI ČLANCI:
Safet je nakon toga nastavio s potragom i pronašao brata, pronašao ga je kod zamjenske obitelji i nije želio ostaviti ga u toj obitelji iako su mu oni objašnjavali da bi Uzeir mogao imati bolji život. Vratio se u Bosanski Šamac gdje je nastavio s osnovnom školom. Poslije Drugog svjetskog rata, odselio je u Metković gdje je upoznao Darijevu majku Milku s kojom je dobio njega i brata Igora.
A što je tek Đoković sve prošao. Još uvijek ga strefi, samo kad čuje vatromet. Strašno!