Završnici 5. europskog prvenstva 1976. godine, na kojoj su sudjelovale četiri reprezentacije - Čehoslovačka, SR Njemačka, Nizozemska i Jugoslavija - domaćin je bila Jugoslavija. Igralo se u Beogradu (polufinalna utakmica Jugoslavija – SR Njemačka nakon produžetaka 2:4, te finale Čehoslovačka – SR Njemačka: nakon produžetaka bilo je 2:2, a izvođenjem jedanaesteraca 5:3 za Čehoslovačku) i Zagrebu (polufinalna utakmica Čehoslovačka – Nizozemska 3:1 nakon produžetaka te utakmica za treće mjesto Jugoslavija – Nizozemska 2:3 nakon produžetaka).
- Bilo je mnogo posla. Stalno sam bio uz reprezentacije. Bio sam predstavnik NSH za organizaciju, putovanja, doček, koordinirao s ljudima koji su radili na stadionu, osiguravao uvjete za treninge... - prisjeća se Srebrić, koji je bio jedan od glavnih operativaca tog EP-a.
Jesu li reprezentacije koje su igrale u Zagrebu imale neke posebne prohtjeve?
Čak 657 novinara
- Inzistirale su na kvalitetnim terenima za trening. Nizozemci su bili smješteni u Šmidhenu, trenirali su u Samoboru i bili su jako zadovoljni – kaže Srebrić.
Nizozemci su sa sobom donijeli i hranu i poveli svog kuhara i izazvali su veliku pozornost u Zagrebu. U Samoboru je njihove treninge pratilo nekoliko tisuća ljudi. Na prvom treningu, u uvodnom dijelu – iznenađenje. Među vratnicama je stajao – veliki Johann Cruijff. I još jedno iznenađenje: dobar dio treninga zvijezda Oranja provela je sa satom na ruci!? A dan nakon polufinalnog poraza od Čehoslovačke izbornik Georg Knobel objašnjavao je nizozemskim novinarima da je protiv ČSSR-a Cruijff igrao najsiromašnije što je to od njega ikada vidio, te da neće razgovarati o produljenju svog ugovora koji mu je istjecao zadnji dan lipnja (EP je igran od 16. do 20. lipnja), a igrači su se za to vrijeme kupali u bazenu.
I zabavljali se nimalo bezazlenom igrom: stolcima su gađali Johnyja Repa kada bi izronio na površinu. Knobel nije uopće reagirao. Bijesan je tek bio dan prije kada su bili isključeni Neeskens i Van Hanegem, a Cruijff je kažnjen žutim kartonom. Bio mu je to drugi u ciklusu natjecanja na EP-u pa ni on nije smio igrati u utakmici za treće mjesto. Koju nije ni gledao, jer je otputovao u Barcelonu na operaciju. Premda je bila riječ o rutinskom \"čišćenju koljena\", u operacijskoj je dvorani bilo 12 liječnika.
Na EP-u je bilo akreditirano 657 novinara, u Zagrebu ih je bilo oko 300, a malo ih je pozorno pratilo Čehoslovake, koji su odsjeli u Esplanadi, a vrijeme su kratili šetnjom u Šestinama i posjetom kinu. Premda su iza sebe imali niz od 19 utakmica bez poraza, njihov izbornik Vaclav Ježek bio je skroman:
Panenkin jedanaesterac
- Mi imamo najmanje izgleda za trijumf: Nijemci s Beckenbauerom su svjetski prvaci, Nizozemci s Cruijffom svjetski doprvaci, a Jugoslavija je domaćin.
Pokazalo se kao pila naopako, slavili su baš Čehoslovaci. Da nisu, možda bi Ježek postao Hajdukov trener. On je prihvatio ponudu Splićana, ali nakon trijumfa ljudi iz čehoslovačkog saveza nisu ga htjeli pustiti, a imao je važeći ugovor još dvije godine.
Što vam je ostalo u sjećanju s utakmica?
- Jedanaesterac koji je u finalnoj seriji izveo Antonin Panenka lagano potkopavši loptu za gol kojim je Čehoslovačka osvojila naslov.
Dodajmo još, izbornik Jugoslavije bio je Ante Biće Mladinić, i u obje utakmice izveo je istu postavu: Petrović, Buljan, Mužinić, Oblak, Katalinski, Šurjak, Žungul, Jerković, Popivoda, Aćimović, Džajić. U obje utakmice Vladić je zamijenio Aćimovića, u Beogradu je Peruzović ušao umjesto Oblaka, a u Zagrebu Halilhodžić je zamijenio Žungula.
A tko je ulagao, Nogometni savez Jugoslavije ili država?
– NSJ, a srazmjerno mogućnostima uložili su i Nogometni savez Hrvatske i Zagrebački savez.
Je li se zaradilo?
– Nije, jer je podbacio posjet. Na prvoj utakmici zbog lošeg vremena, a na drugoj zbog lošeg ozračja stvorenog nakon poraza Jugoslavije u polufinalu, pa je dvoboj za treće mjesto gledalo samo 6.766 gledatelja s kupljenim ulaznicama. A tadašnji je kapacitet Maksimira bio 50 tisuća, samo je sjeverno stajanje primilo 18.000 – rekao je Srebrić.
