Među brojnim trenerskim remek-djelima pokojnog Herr Otta, neponovljiva Otta Barića, možda najjači odjek imao je njegov europski pohod s tadašnjim Casino Salzburgom, današnjim Red Bull Salzburgom. Otto Barić bio je prvi trener u povijesti koji je 1994. sa Salzburgom osvojio naslov prvaka Austrije, potom ga je u sljedećoj sezoni i obranio te usto Casino Salzburg senzacionalno doveo do finala Kupa Uefe te potom uveo i u Ligu prvaka.
Grandiozan uspjeh
Barićev suputnik u tim slavnim danima bio je Nikola Jurčević (54), tada nogometaš na vrhuncu karijere. Jučer se prisjetio kako je došlo do njegova angažmana u Salzburgu.
– Te 1991. bio sam nogometaš Zagreba, najbolji strijelac tadašnje Druge lige. Otto Barić, koji je u to vrijeme pratio naše nastupe, pa i treninge na lešnatom igralištu u Kranjčevićevoj ulici, pozvao me na kavu u hotel “Lagunu”. Kazao mi je tom zgodom da preuzima Salzburg, objasnio mi je da se radi o ambicioznom klubu koji ima pravu nogometnu atmosferu, da slaže novu momčad, da će mi to biti izlog za eventualnu daljnju prodaju i da mu treba igrač moga profila – priča Jurčević i nastavlja sa smiješkom.
– Znate da je Otto bio specifičan, imao je poseban nastup i simpatičan način govora. Razgovarali smo tada i o mojim primanjima, pa mi je u jednom trenutku kazao: ‘Tam buš zaradil za tri mercedesa!’.
Jurčević je u jednoj rečenici oslikao grandioznost Ottova dosega sa Salzburgom.
– Taj je klub u to vrijeme još bio bez trofeja, tek peti ili šesti po rejtingu u austrijskom nogometu, a već u prvoj sezoni pod Barićevim vodstvom borili smo se za naslov, i izgubili ga na gol-razliku, a potom smo osvojili dva naslova prvaka zaredom – ističe Jurčević.
Posebno poglavlje zaslužuje Barićev i Jurčevićev pohod prema finalu Kupa Uefe 1994., u kojemu je sudjelovao i Damir Mužek. Na putu prema finalu padali su redom slovačka Dunajska Streda, belgijski Antwerpen, portugalski Sporting (s Figom), pa njemački klubovi Eintracht iz Frankfurta i Karlsruhe (s Kahnom i Haeslerom), a u finalu s Interom bilo je dva puta po 1:0 za Talijane.
Osim po sjajnim igrama njegove momčadi, te 1994. godine Barić je šokirao Europu nezabilježenim incidentom: pljunuo je igrača Eintrachta, Gruzijca Hadadzea. Otto nam je u našem posljednjem razgovoru pojasnio tu situaciju; bio je isprovociran na najružniji mogući način.
– Bilo je to na utakmici u Frankfurtu. U jednom trenutku lopta je išla u aut i u moje noge. Štopao sam loptu, a taj igrač došao je do mene i opsovao mi majku. Na to sam ‘puknuo’ i pljunuo ga. Uefa me kaznila s četiri utakmice, ali sam se žalio i išao u Nyon na saslušanje, nakon čega mi je kazna smanjena na jednu utakmicu. Mrlja, priznajem, i moja pogreška, bilo mi je žao i neugodno zbog toga – ispričao nam je Barić.
Jurčevića smo pitali i što je bila tajna Barićeva uspjeha u Salzburgu.
– Otto je imao niz kvaliteta vrhunskoga trenera. Imao je sjajan osjećaj za stvaranje momčadi pronalazeći svakom igraču idealnu poziciju. Mene je doveo kao centarfora, i sve vrijeme bio sam u odličnoj formi igrajući u Casino Salzburgu najbolje u karijeri.
Bio sam najbolji strijelac Austrije i proglašen sam najboljim stranim igračem austrijske lige. Usto, Otto je imao onu osobinu koju imaju samo najveći treneri; da iz svakoga igrača u svakom trenutku izvuče maksimum. Znao je stvoriti ambijent u kojemu nije bilo nezadovoljnih – ističe Jurčević.
Barić autoritet, ističe Nikola, nije gradio galamom i diktatorskim pristupom.
– Njegov je pristup bio ležerniji, bio je blizak igračima. Jednom sam zakasnio na neki sastanak ili sam ostao dulje vani, na što mi je kazao: ‘Jurica, ja bum te sad kaznil, moram te kazniti!’. Pokušao sam se opravdati kazavši mu: ‘Gospon Otto, oprostite, bio sam vani s vašim sinom’. ‘Ne, moram te kazniti!’, kazao mi je. A onda je ta kazna iznosila možda dvije tisuće šilinga, i na kraju je nisam ni platio. Ali, njegovo upozorenje bilo mi je dovoljno, jako sam ga poštovao – naglašava Jurčević.
Remi s legendarnim Ajaxom
Najveća senzacija europskog nogometa 1995. godine bio je vaš remi s Ajaxom u Amsterdamu u Ligi prvaka, protiv Van Gaalova Ajaxa s Rijkaardom, Blindom, braćom De Boer, Davidsom, Kluivertom...
– Najprije, u Beču smo s njima igrali 0:0, a u uzvratu Otto je bio pragmatičan. Povukli smo se, igrali na kontre, jer nas je Otto, studiozan kakav je bio, majstorski pripremio za tu utakmicu. Usto su nas Nizozemci malo bili i podcijenili. Vodili smo pogotkom Kocijana, a Litmanen je izjednačio potkraj utakmice. U posljednjoj utakmici skupine, s Milanom u Beču, izgubili smo 0:1. A bili smo u toj utakmici bolji od Milana i da je ostalo 0:0, ne bi bilo finala Ajax – Milan, nego bismo mi umjesto Milana išli dalje – prisjeća se Jurčević.
Na kraju, ističe i još jednu posebnu Barićevu kvalitetu.
– Gdje god je radio, Otto je uvijek dovodio hrvatske igrače; Bakotu u Sturm, Kranjčara, Bručića i Halilovića u Rapid, Kocijana, Mužeka, Mladenovića, Računicu, Ergovića i mene u Salzburg, uzdajući se u našu lojalnost i vjerujući u naše kvalitete – zaključio je Nikola Jurčević, jedan od najpoznatijih Barićevih učenika.
najgori trenutci u karijeri su mu bili kad se ćiro na EP 2004 pojavio kao "novinar" na konferencijama za tisak.... bilo je to tada izrazito ružno... danas znamo da je ćiro takav gad i inače