Rukometaši PPD-a Zagreb dotaknuli su ove sezone dno. Kao nekad rukometaši Hrvatske kada su na Europskom prvenstvu u Švedskoj 2002. godine osvojili posljednje, 16. mjesto. Za utjehu zagrebašima, nakon toga najgoreg plasmana na velikim rukometnim natjecanjima Hrvatska je postala sljedeće godine svjetski prvak. Lino Červar je krajem 2002. preuzeo reprezentaciju i napravio čudo. Sada je Lino u Zagrebu, kao savjetnik za sportska pitanja. Može li Mago di Umago još jednom pronaći čaroliju kojom bi se zagrebaši podignuli iz pepela?
U opasnosti cijela sezona
– U klubu sam tek dva dana. Teško mi je nešto konkretno reći. Situacija nije dobra, to svatko vidi. Od 2002. kada sam prvi put sjeo na klupu Zagreba, ovako loše nikad nismo izgledali. Bilo je i prije padova, ali nikad ovakvog. I laiku je bilo jasno da protiv Celjana ništa nije bilo dobro. Baš ništa. Kao da je na parket istrčala momčad u stilu – idemo to odigrati pa doma – kaže Lino.
Kako pomoći da se klub što hitnije osloni na noge?
– Moramo što hitnije održati sastanak u klubu. I to svi, uprava, stručni stožer, menadžer i igrači. Nešto se mora dogoditi jer ćemo u opasnost dovesti cijelu sezonu. U redu, Liga prvaka je prekrižena priča, ali ima tu još ciljeva – plasman na završni turnir SEHA Gazprom lige, domaće prvenstvo i kup – ističe Červar.
Što je glavni problem ovako lošem startu sezone?
– Teško je to sad reći. Nikad u povijesti kluba zagrebaši nisu imali nijednu pobjedu u službenim utakmicama kao ove sezone. Uskoro će kraj listopada, a “plinari” se mogu pohvaliti da su odigrali neodlučeno s Vardarom (26:26) u polufinalu završnog turnira SEHA Gazprom lige za prošlu sezonu. Ali, je li to utjeha kada se zna da su zagrebaši u tom susretu imali plus šest samo desetak minuta prije kraja utakmice?
Zanimljivo je da ovih pet uzastopnih poraza u elitnoj skupini Lige prvaka nije najgori start kluba u ovom natjecanju. Isto je bilo i lani kada su “plinari” do prvog boda došli tek u šestom kolu. Na početku prošle sezone “plinari” su kao i ove sezone brzo mijenjali trenera. Lani je “izvisio” Branko Tamše nakon minus deset u Aalborgu, a ove sezone Igor Vori nakon domaćeg poraza, zgodno, od Aalborga. Nova promjena trenera u samo nekoliko mjeseca ne bi donijela nikakav ozbiljni pomak a klub bi ispao smiješan. Ionako je bilo previše smijenjenih trenera u posljednje četiri godine (deset, op. a.).
Teško da će s ovako malim budžetom čelnici kluba u međuvremenu dovesti barem jednog klasnog igrača, a trebala bi barem trojica. Jer, kvaliteta košta. Vjerojatnije da će se postojeći kadar morati što hitnije probuditi i doći na utakmicu. Jer, protiv Celjana neki igrači jednostavno nisu došli. U redu, bilo je tu i dosta ozljeda (Burić, Šipić, Mrakovčić, Vuglač), nenadanih odlazaka (Mlakar). Sve to ne može biti opravdavanje za ovako loše izvedbe. Možda bi dojam bio nešto bolji da se igra SEHA Gazprom liga pa da se barem tu “ubola” pokoja pobjeda. No, s obzirom na situaciju s koronavirusom, upitno je kada će početi regionalna liga, a biti bez utakmica po tjedan dana nije dobro.
Treba raditi, raditi i raditi
Klub koji je godinama imao ugled i bio cijenjen ne samo kod suparnika već i u prostorijama Europskog rukometnog saveza preko noći postao je kanta za napucavanje. U pet utakmica imaju omjer primljenih i danih pogodaka minus 50. Matematički, gubili su utakmice u prosjeku s deset pogodaka razlike.
– Da mi je lako, nije. Svjestan sam koliko je situacija loša, ali nisam čovjek koji samo tako lako odustaje. Pokušat ću radom, radom i samo radom doći do pomaka. Nema nam druge. Činjenica je da smo imali 5:1 dok je Mandić bio u igri i držao konce naše obrane. Njegovim izlaskom zbog ozljede sve se srušilo. Igrači s klupe nisu dobro reagirali i dogodio se ružan poraz. Samo jedna dobra igra, samo jedna pobjeda digla bi nas iz mrtvih. Ali gdje je pronaći. SEHA liga se ne igra, a pitanje je hoćemo li sljedeći tjedan igrati u Nantesu jer je francuska momčad u karanteni zbog većeg broj zaraženih igrača – kaže Vlado Šola.
O ozbiljnosti Mandićeve ozljede znat će se nakon snimke ovih dana. Postoji opasnost od čak i veće stanke.
Eh, kad se sjetim kako su, tada mladci Stepančić i mnogi drugi zabijali evropskim velikanima i dizali punu dvoranu na noge. U usporedbi s tim , Linine isprazne opservacije u tom kontekstu su potpuno bezvrijedne. Bezvrijedne.