U momčadi RK PPD-a Zagreb je kao u redovima Straže besmrtnika perzijskog vladara Kira Velikog: padne jedan, nadomjesti ga drugi. Zagrebaši su ostali bez jednog Luke, nadomjestio ga je drugi. U 7. kolu Lige prvaka na gostovanju kod Flensburga Luki Stepančiću su popucali križni ligamenti. U sljedećoj utakmici njegova uloga udarnog desnog vanjskog igrača pripala je Luki Šebetiću (21) koji s osam golova briljirao te je proglašen najboljim igračem 8. kola LP-a na toj poziciji. Tko će znati, možda se kao kod Perzijanaca iza ugla skriva još “deset tisuća odabranih zagrebaša” koji samo čekaju da iskoriste priliku.
– Drago mi je da se Stepančić dobro i brzo oporavlja. Nakon njegove ozljede preko noći sam se našao u sasvim drugoj poziciji. Ali to je sport... Prihvatio sam situaciju i rekao: “Neću se opterećivati. Neka me voda nosi pa gdje god da me odnese ja ću plivati” – pričao je dobro raspoloženi Luka Šebetić za Večernjakov sportski tjednik Max!
Preko noći je postao prvi desni vanjski zagrebačkog prvaka i debitirao je za seniorsku reprezentaciju na EP-u. Zbog problema s koljenom kapetana Marka Kopljara Luka je dobio lijepu minutažu u Poljskoj, a doma se vratio s brončanom medaljom.
Igrati s Balićem je bila čast
– Doček u Zagrebu bio mi je šok! Malo smo spavali noć uoči povratka, prema Zagrebu smo krenuli rano ujutro, a meni i nekim drugim dečkima to je bilo prvo takvo iskustvo. Došli smo na Trg bana Jelačića, ne znaš kako bi se ponašao, što bi napravio, kakav je protokol. Napadaju te sa “selfijima” sa svih strana. Postao sam majstor selfieja – euforično se prisjećao. Za Domagoja Pavlovića i Luku Šebetića kažu da su budući Ivano Balić i Petar Metličić. Prvu utakmicu za seniorsku momčad CO Zagreba Luka je odigrao sa 17 godina kada je tu još Ivano Balić igrao. Tada je dobio svoju prvu minutažu u Ligi prvaka protiv Chambéryja i odmah je krstio svojim prvim golom.
– Imao sam čast igrati s Ivanom i biti mu suigrač. Možda nije trener u reprezentaciji, ali ima znanje, daje nam savjete i to jako puno znači. Fenomenalno je što u reprezentaciji imamo podršku Balića i Metličića. To su igrači koji su puno toga prošli, puno toga osvojili i znaju kako je to unutra, kako je biti na terenu.
Kada su ga prije nekoliko godina pitali koja mu je najdraža utakmica, spomenuo je baš tu protiv Chambéryja. Danas pjeva malo drukčiju pjesmu.
– Prva tekma u Ligi prvaka bila mi je veliki “bum!” Ne znam kako drukčije to opisati. Puno se toga odonda izdogađalo: ozljeda šuterskog ramena, operacija, oscilacije, sto stvari. Ali, eto, danas sam tu gdje jesam. Europska bronca najveći mi je rukometni uspjeh, a utakmica protiv Poljske jedna od dražih. To je tekma kakva se rijetko može gledati i odigrati. Četrnaest razlike... Drago mi je što sam bio dio toga.
Utakmica 12. kola Lige prvaka kod mađarskog Veszpréma sigurno mu nije među top 10. Mađari su ih dobro namlatili, Zagreb je izgubio utakmicu (25:27) dva boda i jedan zub.
– Ležao sam na podu i jezikom osjetio rupu “metar s metar”. Mislio sam da sam izgubio oba prednja zuba. Fizioterapeut Damir Kajba pokupio je zub parketa, stavio sam štitnik za zube i nastavio dalje igrati. A onda sam prije utakmice protiv Celja četiri dana zaredom bio kod zubara da bi se to popravilo. Hvala Bogu da su mi to sredili. Već sam bio lud.
Trebalo je brzo popraviti zube jer je ubrzo zaprosio djevojku Teu nakon četiri godine veze. Tko zna bi li pristala da je znala da će joj za Dan žena ostati dužan jedan karanfilčić.
– A igrali smo utakmicu protiv Meškova pa mi je cijeli dan protekao u toj atmosferi. Tako da nismo proslavili kako bi se možda očekivalo. Otišli smo nešto pojesti, a ostao sam dužan taj mali cvjetak. Nema veze, ima cijeli život da joj to nadoknadi.
Pjevao u crkvenom zboru
– Uvijek mi je bila podrška, čak i dok još nisam igrao u prvoj momčadi. Pratila me na tom mom rukometnom putu. Ne mislim da sam mlad. To je logičan slijed i za mene i za nju – objasnio je.
U Zagrebu će biti još dvije tri sezone, a onda tko zna gdje će ga put navesti. Ne voli pričati što bi nakon karijere jer mu je karijera tek započela, ne voli razmišljati gdje će igrati za nekoliko godina jer nikad se ne zna koja će se sve vrata otvoriti. Ali kada već govorimo o budućnosti, kakva god ona bila, dobro dođe jedna diplomica za sreću.
– Izvanredni sam student poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu, parcijala s 3. na 4. godinu. Rukomet mi je prioritet, to mi je posao, a fakultet mi je hobi. U slobodno vrijeme učim, pripremam ispite, imam ritam kojim ih dajem i zadovoljan sam time.
Uistinu su rijetki oni koji tako nonšalantno mogu reći da im je fakultet samo hobi. A ima li neke malo konvencionalnije aktivnosti za ubijanje slobodnog vremena? Neko je vrijeme pjevao u crkvenom zboru.
– To je bilo davno – nasmijao se pa nastavio: – Žao mi je što nešto ne sviram. Zavidim nekima koji znaju svirati klavijature ili gitaru. Volim glazbu i pjevanje i plesanje. Kad-tad ću naučiti nešto svirati. Volim i društvo, volim i mir, volim i knjigu i film... Nemam specifičan hobi. Nekad se ulovim da listam što ima u kazalištima, muzejima ili u Lisinskom. Ali nije da baš imam toliko slobodnog vremena da svako dopodne visim u muzejima i da me se može sresti u Klovićevim dvorima – simpatično je dodao.
Raspored nadolazećih utakmica puno je bitniji od rasporeda kazališnih predstava i izložbi. U subotu su igrali utakmicu osmine finala Lige prvaka, a u goste zagrebašima došao je Rhein-Neckar Löwen.
– U nogama već imam dosta utakmica u Areni, ali još uvijek mi se na ulazu u teren dogodi da mi se noge malo zatresu. To su pozitivni trnci, a meni su stvarno veliki poticaj – zaključio je Šebetić za Večernjakov sportski tjednik Max!
>> Zagrebaši nisu uspjeli svladati Löwen, na uzvrat putuju s minimalnim zaostatkom
