Neposredno nakon što je Cibona pobijedila najvećeg hrvatskog rivala Cedevitu, pod tornjem je obustavljena potraga za trenerom. Čelnici kluba pronašli su ga na vlastitoj klupi. Zahvalili su se odmah Nikši Bavčeviću i odlučili priliku dati svom 33-godišnjem pomoćnom treneru Danijelu Lutzu. Nakon svega, Lutz se nada da ga ne biraju po dojmu iz jedne utakmice.
– Vjerujem da to čine po onome što su vidjeli u prošla dva tjedna. Ti isti ljudi gledali su me i lani i vidjeli su razliku, a da bi donijeli takvu odluku trebala im je ta pobjeda. Svjestan sam da postoji opasnost da nam se dogodi isto što i nakon pobjede nad Partizanom, da zaredamo s porazima. Što vam vrijedi pobjeda nad velikim rivalom gubite li utakmice u nizu u kojima morate pobijediti.
Lutz je i lani, otprilike u ovo doba godine, bio imenovan za prvog trenera i već tada postao je najmlađi prvi trener otkako se klub zove Cibona. U cijeloj klupskoj povijesti najmlađi je prvi trener bio Mirko Novosel koji je sa 29 godina preuzeo seniore Lokomotive. Pavličević i Repeša prvu su klupsku vrstu preuzeli sa 34 godine.
Ustupio mjesto Repeši
Lutz je lani izdržao 10 utakmica, nakon omjera 2-8 u klubu se ipak pojavio i prethodno animirani Repeša.
– S obzirom na to da je i godinu prije vladala u klubu velika depresija koja je ostavila traga i na meni, omekšala me, pa sam se nakon tog lošeg razdoblja i loše osjećao. No, brzo sam to prihvatio kao veliku školu. Nakon tih mjesec dana dobio sam nevjerojatnu želju za uspjehom i napredovanjem, koja me i dalje drži. A raditi s Repešom, čovjekom enormne energije koji ništa ne prepušta slučaju, bilo je odlično iskustvo. Svaki je dan ulagao veliku energiju u svaki trening, u svakog igrača.
Za Lutza neki kažu da je vojnik kluba jer je stjecao nauk uz još petoricu Ciboninih trenera. Uz Perasovića, Radulovića, Vrankovića, Anzulovića i Mršića.
– Izraz vojnik mi ne smeta imam li priliku učiti iz prvog reda. Kako su to većinom bili vrhunski igrači, što ja nisam prošao, bilo je to polje s kojeg sam mogao ubirati znanja. Meni je sada pomoćnik Slaven Rimac, nekad sjajan igrač, a sada vrlo profesionalan suradnik.
Nisam bio vrhunski igrač
U stožer prve momčadi uveo ga je Perasović:
– Peras me izabrao a da me nikad nije vidio. A ja sam tada vodio drugoligaša Kaptol. Prije toga sam vodio Cibonine kadete i radio godinu dana u Zagrebu, u omladinskom pogonu, a prije toga sam niz godina proveo radeći kao trener u Dubravi.
Prvu utakmicu Danijel je vodio još kao kadet.
– Igrao sam košarku do 17.-18. godine, no prvu sam utakmicu trenerski vodio s petnaest godina, kada trener mlađih kadeta to nije mogao. Apsolutna strast za košarkom navela me da nakon prve godine napustim studij prava, no završio sam trenersku školu u organizaciji HKS-a i HOO-a, a na Višoj trenerskoj na KIF-u imam još nekoliko ispita. S obzirom na to da nisam bio vrhunski igrač, to sam morao kompenzirati dodatnim praćenjem treninga. Mislim da sam gledao na stotine sati seniorskih treninga svojih starijih kolega.
