Bila je to noć u kojoj su Željko Musa i Marko Mamić oduševili sve one koji žive za rukomet, ali i one koji ga prate od natjecanja do natjecanja. A da bi na najvišoj mogućoj razini tako igrali, moraju biti klasni igrači. A oni to nedvojbeno jesu.
Iako baš njih dvojica ne igraju sa svojim klubovima u Ligi prvaka, važno je da igraju u jakim ligama. Marko Mamić je trenutačno član francuskog Dunkerquea, a Musa igra u njemačkom klubu Magdeburgu. Imaju i zajedničku poveznicu – Kielce. Naime, Musa je u klupskom prvaku Europe igrao zapaženo nekoliko sezona, a Mamić će u Kielce na kraju ove sezone.
Špoljarićev nasljednik
Željko Musa ustalio se u hrvatskoj reprezentaciji kada je na mjesto izbornika došao Slavko Goluža, premda ga je još 2010. Lino Červar poveo na EP u Austriju. I odmah je postao jedan od ključnih igrača obrane 6-0, zajedno s Vorijem i Gojunom. U napadu nije bio tako vješt kao u obrani, ali to se odlaskom u Magdeburg drastično promijenilo.
Ne prođe utakmica u Bundesligi a da se Musa barem triput ne upiše u listu strijelaca. Odlaskom Goluže s klupe reprezentacije nestao je i Musa s popisa Željka Babića. Novi izbornik odlučio se za mlađe “pivote” – Iliju Brozovića, Marina Marića i Krešimira Kozinu. Tako je Musa Europsko prvenstvo u Poljskoj i Olimpijske igre u Rio de Janeiru gledao na TV-u.
A onda ga se Babić “sjetio” ove sezone i gurnuo u prvi plan. E, sad, tko zna što bi bilo da je mogao igrati Marić ili da je Brozović igrao onako kako je igrao prošle godine u ovo vrijeme. Jasno, Musa, inače miran obiteljski čovjek koji ima dvije kćeri i koji je život posvetio rukometu, treninzima i utakmicama, uz tu i tamo koju kavu s prijateljima, odazvao se na izbornikov poziv.
Otkako se obrijao “na nulu”, baš ovdje na SP-u u Francuskoj, kao da igra sve bolje i bolje. Pored njega suparnici nemaju prolaza pa bili to i Karabatić, Hansen ili Canellas. U obrani igra na mjestu “halfa” i jako dobro surađuje s Gojunom i Mamićem u sredini.
Nije grub, ali svejedno ne prođe utakmica a da barem jednom ne bude isključen. Kaže da je to normalno kada se igra malo čvršće. Ako je Denis Špoljarić svojedobno bio “ministar obrane”, onda je Musa s pravom naslijedio tu funkciju. Inače, prije nego što je 2012. otišao u Kielce, Musa je igrao za Zagreb, Izviđač, Trebnje i Velenje.
Marko Mamić, osim što je odličan igrač, izuzetno je pristojan i susretljiv, kao i većina momaka iz njegove generacije. Već sad je cijenjeno rukometno ime premda ima samo 22 godine. Za njega se prvi put čulo kad je za kutinsku Moslavinu igrao u Prvoj hrvatskoj ligi.
Treneri su tada govorili da “ima jedan mali, a zapravo veliki, koji rastura u Moslavini”. Moglo se očekivati da će ga uzeti PPD Zagreb, pogotovo zato što se taj dugonja isticao igrajući za hrvatsku reprezentaciju u mlađim dobnim kategorijama.
Ali, Mamić je odlučio “preskočiti” Zagreb i s 18 godina odmah se uputio u inozemstvo. Nije izabrao neki jaki europski klub, odlučio se za stjecanje iskustva u švicarskom Kadettenu, u nešto slabijoj ligi, ali je zato igrao u Ligi prvaka. A u najjačem klupskom rukometnom natjecanju debitirao je ni više ni manje nego u utakmici s Barcelonom. Mnogi su govorili da će propasti u Švicarskoj, ali se dogodilo sasvim suprotno.
Dobre igre odvele su ga u Francusku, a iz Francuske u poljski Kielce, pobjednika Lige prvaka. Član je generacije ‘94. godišta, koja je bila srebrna na Svjetskom kadetskom prvenstvu 2013. godine u Mađarskoj. Iz te generacije su na seniorskom SP-u Lovro Mihić, Lovro Jotić i Josip Božić-Pavletić.
Isto godište je i Luka Šebetić koji nije igrao tada na prvenstvu u Mađarskoj. To je igrač budućnosti, uvijek bi govorio Željko Babić kada bi ga pitali kako to da je Mamić starter na Europskom prvenstvu u Poljskoj.
Babić vjerovao u Mamića
Već u Poljskoj dalo se naslutiti kakav top u ruci ima taj dečko. No kako bi postigao prvi pogodak, tako bi ga Babić povlačio iz igre i uvodio Ivana Sliškovića, koji je nekoliko godina stariji od njega. Kako je prvenstvo odmicalo, Marko je dobivao sve manje i manje prilika, ali je na kraju ipak objesio brončanu medalju oko vrata. A u planu mu je da osvoji još nekoliko medalja do kraja karijere, pa i onu najsjajniju! Mnogi ga uspoređuju s Blaženkom Lackovićem.
– Eh, gdje sam ja još od njega... Trebao bih prvo osvojiti sve što je Lac osvojio, a onda bismo mogli dalje razgovarati – rekao je Mamić.
Hrvatski rukomet sada ima igrače koji će dostojno zamijeniti legende, igrače koji su našu reprezentaciju učinili svjetskim velikanom. Musa i Mamić to svakako hoće.
