Čekali su ga u predsjedničkoj loži gdje se slavila pobjeda nad Sheriffom, no odgodio je sve to, slavilo se bez njega. I u trenutku kad je Dinamo izborio osam novih europskih utakmica, sedmu godinu zaredom, podvukao je crtu pod današnji Dinamo, ne pod tu utakmicu sa Sheriffom koja je bila sjajna, nego pod ovo vruće ljeto. Koje je obilježila i Sandra Perković, u srijedu je dobila ovacije u Maksimiru. I Dinamo sada ima olimpijsku pobjednicu.
− To je veličanstveno, ponosimo se njome i AK Dinamom Zrinjevcem. To je cura iz našeg susjedstva, koju smo, kao i njezina trenera, prepoznali, i sretni smo da smo im mogli biti potpora – počeo je Zdravko Mamić nakon što je pronašao tajni prekidač koji otvara vrata njegova ureda u Maksimiru.
Sandri čestitamo svi i klanjamo joj se, no kako Mamić danas vidi Dinamo, ovoga vrućeg ljeta?
− Uh, nezgodno pitanje. Iskreno, nikad nisam bio zabrinutiji. Zbog nekoliko razloga. Uvijek je taj egzistencijalni najvažniji, kad imate 200 zaposlenika, ljudi koji su ovdje ostavili svoje zdravlje i živote, koji su ovdje 15, 20 godina, službenici, radnici na održavanju stadiona, sve to visi na rubu litice.
Ne zanima me naše prvenstvo
Tu je i Sandra Perković, je li i ona u tih 200?
− Ne, govorim o 200 ljudi koji rade baš u Nogometnom klubu Dinamo. Ok, pomažemo AK Dinamo Zrinjevac, AK Agram, naše invalide i ženski nogometni klub. Imamo partnere u Lokomotivi, Radniku iz Sesveta, a pomagali smo i košarkašima, odbojkašima, rukometašima, stolnotenisačima... I strah me kako ćemo preživjeti mi u klubu, a onda i naši prijatelji koji indirektno žive od nas. Drugo, živimo pod strašnim pritiskom, naši su rezultati nezabilježeni u jugoistočnoj Europi, sedmu godinu smo prvi i sedmu godinu idemo u skupinu europskog klupskog natjecanja, a imamo problema s našim sugrađanima. Ne bih rekao navijačima ili BBB, oni su uvijek uz Dinamo, a neću ih nazvati ni onom često upotrebljavanom riječi – huliganima. Ali, problem imamo, kao i s dijelom medija. Zar je moguće da netko postiže takve rezultate, da je dao 14 reprezentativaca koji su bili hit na Euru, a država je u krizi, kao i sponzori? Imamo ulaznice po kunu i deset kuna, ne samo da privučemo ljude, iako nam je i to cilj, nego da im u toj krizi izađemo ususret. A želimo se mjeriti s najboljima na svijetu. I nikad nisam bio nezadovoljniji, nesretniji i nemirniji. Ne znam kako bih vam opisao svoje stanje posljednjih mjeseci. Na sve odlične rezultate došle su i neuvjerljive igre.
Dobro, to je Dinamo danas, a gdje je Dinamo sutra, po vašoj viziji?- Hm, pokušat ću s 1. rujnom, ušli mi u Ligu prvaka ili ne, napraviti Dinamov “new deal”. Hoću novi zanos. Svi smo mi iscrpljeni i potrošeni, frustrirani, bolesni, neki su ušli u uravnilovku ili rutinu. Još nemam mehanizme, ali napravit ću taj novi program, osmisliti nove ideje, stvoriti radost, euforiju. Ne mogu to nacrtati, ali cijelu struku, sve ćemo pokušati promijeniti, od pionira naviše. Hrvatskoj treba nešto novo, moramo zaraziti sve oko nas entuzijazmom.
Kao prije godinu dana kad su svi poludjeli za Dinamom, jer uređivao se stadion, bila je ludnica.
− Ma to te ja pitam! Hoću širi entuzijazam, ljudi u klubu i onih oko njega. Demagogija je da je super što nam je zajamčeno osam utakmica u Europi. To me ne zanima, to je nulta kategorija, mi u vodstvu kluba, pa i treneri, više nećemo valorizirati naslove prvaka, Hrvatski kup pa ni Europsku ligu. Obične su priče to što smo nanizali pobjede u Hrvatskoj ligi, izbacili Sheriff... Ma jesmo mi sretni zbog toga, ali ja hoću Dinamova proljeća u Europi. Išli smo od “lige bedaka” do Europske lige, pa Lige prvaka, a sad hoću samo Ligu prvaka! Možda se to neće dogoditi ove godine, ali više neću Dinamo bez Lige prvaka. I tako ću vući i vučem poteze. Zagreb i Hrvatska su zaslužili klub koji kontinuirano igra u Ligi prvaka.
Igrači više neće izlaziti!
Je li trener Ante Čačić izbacivanjem Sheriffa na dulje vrijeme kupio mir?
− Nije Čačić problem, on zaslužuje poštovanje Dinama. Kad je kulminiralo nepovjerenje prema Dinamu, struci, on ga je preuzeo i svojom smirenošću pridonio da momčad vrlo dobro igra u proljeće. Rezultati su optimalni, i za njega i za stožer ne mogu reći ništa loše. Ali, moj brat, Izvršni i Nadzorni odbor i ja ne mirimo se s igrom koju smo gledali jer znamo da može biti bolja. Ne govorim o utakmici sa Sheriffom, to je bilo vrlo dobro. Hoću se potući u Europi, da bude normalno da pobjeđujemo suparnike kao što su Timisoara, praška Sparta, Anderlecht, Brugge, koje smo rijetko pobjeđivali. Za to treba puno znanja, hrabrosti, rada i prije svega discipline. I uvjeravam vas, nikad se više neće dogoditi ono što se događalo u posljednjih deset godina. Disciplina će od danas biti strateški važna. Dosad nije bila zadovoljavajuća i iskoristit ću sve što na svijetu postoji da bude vrhunska, dignut ću grad na noge, odrediti ljude koji će kontrolirati igrače doma, paziti na njihove izlaske, sve u duhu zakona. Koristit ćemo sve što možemo da nitko, osim po posebnoj dozvoli trenera, ne bude vani nakon dopuštenog vremena. Dakle, klub će imati ljude koji će strogo kontrolirati gdje su igrači, pretražiti, bude li trebalo, svaki kafić, restoran i noćni klub.
U redu, ali niste li vi krivi za Sammira? Vi ste ga štitili, znali ste za njegove izlaske, a sad ste ga kaznili s 270.000 eura. Zašto to niste sasjekli u startu.
− Dobro, neka vam bude, moj je dio krivnje. Ali, zašto upirati prstom u mene? Pa mnogo je krivaca. Imate pravo na svoju interpretaciju, ali Sammir je za Dinamo napravio više od bilo kojeg igrača, osvojio je sedam naslova i kupova, od 62 utakmice u Europi, igrao je u 61. Za njega su mnogi krivi, uključujući i mene. Bili smo mu maćeha, a on je dobar dečko, spektakularan nogometaš, a mi smo ga zaje..., nije pozivan u reprezentaciju, naglašavali smo njegove mane... Da, griješio je i zato je dobio najveću kaznu u povijesti kluba, 270.000 eura. Ali, volim Sammira, poginut ću za njega.
E, da je ta kazna izrečena prije tri godine, danas bismo možda imali igrača.
− To nikad nećemo saznati. Ali, zašto treneri nisu radili svoj posao, pa fizioterapeuti, liječnici, pomoćni treneri? Nekad je bio jedan fizioterapeut, pa je Joža Čačković znao gdje je tko. Ja čistim WC, sijem travu, brišem prašinu u klubu, gasim svjetla, ali nisam supermen. Ma svi smo mi krivi.
Za Badelja premalo novca
Milan Badelj odlazi, hoće li još netko otići?
− Trenutačno ni za koga nemamo ponude. Badelj će otići nakon europskih kvalifikacija i želim mu zahvaliti za sve što je dao Dinamo, pogotovu jer i kad je znao da smo se dogovorili i potpisali s HSV-om, igrao je ovdje i dao sve od sebe. A on će biti jedan od ne samo glavnih igrača HSV-a, nego i Bundeslige i hrvatske reprezentacije. Tužan sam što odlazi takva veličina, i što odlazi za tako mali novac.
Riječ je o 4,5 milijuna eura?
− Za tako velikog igrača to je neuobičajeno mali novac, ali okolnosti su bile takve, za osam mjeseci istječe mu ugovor, želio je otići van, uspio sam postići maksimum i dobili smo pristojnu cijenu, te smo se izborili da Badelj ostane do kraja naših europskih kvalifikacija. Ni pod cijenu propadanja transfera nismo mogli dopustiti da ode prije toga.
Kako vam izgleda početak lige 12?
− Pokazuje ono što su pametni ljudi davno pričali, a još kad bude liga 10... Danas svi klubovi, pa i Dinamo, teško žive i krpaju kraj s krajem. I da smo, kad se devedesetih stvarala naša liga, imali ligu 10, tko zna kako bi danas izgledala. Nažalost, to nikad nećemo saznati, ali mislim da bismo imali jednu od najjačih liga svijeta, gledajući naš talent. Liga 12 pokazala je napredak iako to nije kraj problemima, bit će još odustajanja klubova, u prvoj, drugoj, trećoj ligi, ali ide čistilište i vjerujem u napredak.
Kako komentirate potez HNS-a koji je dopustio Hajduku da igra u ligi, a nije platio dug Šibeniku i zapravo je suspendiran?
− HNS je postupio čudesno mudro, bilo je nemoguće zadržati regularnost prvenstva, jer Hajduk ne bi igrao da je ostao pod suspenzijom. I tko bi bio kriv? HNS, iako nije kriv, nego je kriv dužnik. Spašen je i nogomet, Hajduk je trebao protiv Splita igrati bez gledatelja, ali to nije smisao nogometa. I došlo je 20.000 ljudi. Pa je Hajduk zaradio, napravio euforiju, došao je Inter... HNS je oslobodio i Šibenik od suspenzije. No, ako sad ne plati, a mislim da je rok do 13. kolovoza, ogradit ću se od HNS-a i vodstvo saveza više neću podržavati. Hajduku je dana nevjerojatna blagodat, a nije se ugrozilo Šibenik. I sad mora platiti. Odluke su tu da se poštuju i ne možete u isto vrijeme i stisnuti i prdnuti. Dakle, nema idealnog rješenja. No, veselim se što je Izvršni odbor jedinstven u tome da se raščiste sve anomalije. E sad, Hajduče, imaš prijatelje u HNS-u, više je HNS napravio za Hajduk nego ljudi u Hajduku sami za sebe. Hajduk, Torcida i Dalmacija to će hrvatskom nogometu vratiti, nema nam budućnosti u sukobima.
Kako ocjenjujete rad novog vodstva HNS-a?
− Izvanredan je. Mudre, hrabre i konkretne odluke. Davor Šuker me ugodno iznenadio, mislio sam da će biti predsjednik, da će nas predstavljati prema van, otvarati nam vrata u inozemstvu, uspostavljati kontakte, a on se prometnuo u prvog operativca, svaki je dan na terenu, u savezu, i veliko je otkriće.
Reprezentacija kreće s novim izbornikom, sa Štimcem ste i nakon utakmice Dinamo - Sheriff dugo razgovarali.
− Zna se da ima moju potpunu podršku. Imam dobro mišljenje o njemu kao sportskom djelatniku, karizmatičnoj osobi i uvjeren sam da će nas odvesti na SP u Brazil. On je Božji dar za Hrvatsku.
Čekajte malo, pa donedavno ste pucali jedan po drugome iz svih oružja, a sad je Božji dar?
− Bili smo žestoki protivnici, istina je, ali što smo drugo i trebali biti? On je bio lider Hajduka, a ja Dinama. On se kandidirao za predsjednika Saveza, a ja sam podržavao drugu kandidaturu. I to je legitimno, ali to nas ne sprečava da budemo prijatelji i suradnici. Živimo od nogometa i za nogomet.
U kakvim ste odnosima s Lukom Modrićem?
− Fantastičnim.
Čujete li se?
− Ne prečesto, ali reći ću vam da se ni jednom nismo čuli otkako traju pregovori s Realom, ne želim se miješati u njegove životne odluke, a poštujem Tottenham, ali i Lukinu želju da ide u Real, pa se u to ne želim miješati.
Je li pogriješio što nije odmah došao na pripreme, što ni sad ne radi s momčadi?
− Pustite medijske napise, Luki je napravljeno puno zla u medijima, a znajte da on ni jedan potez nije povukao bez dogovora s Tottenhamom, ni sekundu nije prekoračio prag fair-playa, discipline, on je gospodin i šuti, ne želi odgovarati na te nepravde. No, imao je obećanje Levyja da će moći otići. Ali, i Levy radi za svoj klub najbolje što može, kao što bih radio i ja. I Tottenham ima sva prava na Luku, ali bude li u Realu, bit će jedan od najboljih na svijetu. Ostane li u Spursima, bit će im opet najbolji igrač. To je Luka, pobjednik. A ne saboter.
Jurčić je bio najbolji trener
Vratimo se Dinamu. Kako gledate na svoje bivše trenere, je li vam žao što sad nemate nekoga od njih?
− Apsolutno mi je žao, sa svima njima sam prijatelj, a za nekima od njih plačem.
Za kojima?
− Za Dinamo i filozofiju Dinama i njegovu budućnost, najbolji čovjek je bio Kruno Jurčić. Strašno puno zna, vizionar je, lojalan, veliki radnik, moralan je. No, nevjerojatno da nije mogao uspostaviti bolji kontakt s javnosti, s medijima i publikom, postao je žrtva vlastite emocije i poštenja. Bez te “mane”, on je čovjek koji je sve ove godine trebao Dinamu. Da je Dinamo imao deset godina Krunu bez te “mane”, Dinamo bi iz zezancije svake godine igrao na proljeće u Europi.
A Vahid Halilhodžić?
− On je trener za Dinamo, bio je i bit će. Ali, da budem jasan, volio sam ga kao svoje oči i cijenio ga i cijenim ga i on se sutra može vratiti u Dinamo. No, on je sam odlučio otići, onaj naš konflikt bio je samo folklor. Inzistirao sam na 2,5 godine ugovora, teško je to prihvatio i zato je bio najbolje plaćen u povijesti. No, nakon šest mjeseci u kojima je odlično radio svoj posao, odlučio je otići, rekao je da ga ne zanima ugovor, da može otići kad hoće i tu je između nas puklo. Ali, zna sve o poslu, skidam mu kapu, da je ostao tri ili 33 godine, napravili bismo svjetski klub. I treći za kojim plačem je Branko Ivanković, a svima ostalima zahvaljujem.
Kad smo tražili nasljednika Čačiću, često smo se sjetili Josipa Kužea.
− Kuže je jedan od najtalentiranijih i najsposobnijih trenera, bio je i vjerojatno će biti ne samo kandidat, pa i opet trener Dinama. Ali, nemojmo si lagati, on ima izvannogometnih problema i to je razlog zašto nije trener Reala ili Barce. No, kod nas postoji problem trenera, iako se mnogi ljute kad to kažem. Hrvatska nema trenera, treneri su najslabija karika našeg nogometa i krivci što se nogomet ne razvija u skladu s talentom.
Pa tko je onda stvorio Modrića, Ćorluku, Eduarda..., sve te naše reprezentativce?
− Ma to je izbacio hrvatski talent i Dinamo kao organizirani klub.
Imate li i vi dojam da su otrovne strijele iz Vlade, koje su ispaljivali na vas i Dinamo, u posljednje vrijeme otupjele?
− Jesu, zbog dva razloga. Jedan je što su obitelj Mamić i Dinamo vjerojatno najkontroliraniji u našoj državi u povijesti. I nisu našli ništa osim da smo najlojalniji građani Hrvatske i najuredniji platiše. Dakle, ljudi su došli na vlast, imaju uvid u situaciju i sad vide da mi radimo kako treba. A drugi razlog za manje napada je što sam i ja izgubio dar govora. No, ne mislim da su problemi za mene i Dinamo prestali. Izmjenom Zakona o sportu i donošenjem Zakona o sportskoj inspekciji, koje smo jedva čekali, mijenjani su samo članci koji mogu meni otežati posao i to su zakoni zbog Zdravka Mamića i zakoni protiv Zdravka Mamića. Samo mene žele izbaciti iz nogometa. Nije sporno da je ministar Jovanović fanatik u želji da se mene eliminira iz nogometa. Čitao sam i njegov zadnji intervju, kaže, iako inspekcija još nije počela djelovati, da me treba izbaciti iz nogometa. Već mi je presudio. Međutim, naravno da od toga neće biti ništa, da neće uspjeti.
Policija je počela djelovati
Policija je na utakmici s Ludogorecom sjajno odradila posao, dojam je da je počela raditi ono što je odavno trebala.
− Da, i hvala Policijskoj upravi zagrebačkoj i njezinu zapovjedniku osiguranja Ivanu Arbutini, zahvalan sam načelniku MUP-a, ravnatelju, njihovim suradnicima, ali i ministru Ostojiću. Daleko je to još od željenoga, ali očito je pravna država počela djelovati kako treba, što joj je i obveza. No, još se više veselim što je dosad šutljiva većina navijača progovorila na utakmici sa Sheriffom. To je bila kulminacija, ti šutljivi ljudi napokon su huliganima i vrijeđanju rekli “dosta”.
No, baklje su opet padale.
− Ne možemo mi to riješiti, surađujemo s policijom, pomažemo. Ali to je kao da netko prekida koncerte, sjednice Sabora... Što bi bilo da netko dođe u vašu redakciju i prekine vam rad? Došla bi pravna država i omogućila vam rad. Tako i Dinamo ima pravo na rad.
Intervju sa Zdravkom Mamićem objavljen je u sportskom tjedniku Max!
Vi koji se bunite da nemožete komentirati članak o BBB huliganima,niste u pravu jer je sve odlično napisano u članku,i svaki komentar bi bijo suvišan.Što se Hajduka tiče Mamić je u pravu HNS je više pomogao i spasijo Hajduk nego njihov donedavni uskokov čovjek Maleš.Prema tome Hajduče plati ono što duguješ jer je dosta otezanja na štetu Šibenika.