Mario Mandžukić u sinoćnjoj pobjedi protiv Juventusa odigrao je solidnu utakmicu. U 25. minuti opasno je zaprijetio Buffonu, ali više od toga nije mogao. Barem u smislu opasnosti za gol protivnika. Mario je ponovno bio rastrčan i borben, trudio se i dobro nosio s protivničkom obranom, ali sinoćnja utakmica dobar je pokazatelj koliko će mu u Atleticu biti teže nego u Bayernu.
– Mandžukić nije Diego Costa, oni uopće nisu isti igrači. Ne očekujte da naša igra s Marijem bude ista kao i prošle sezone, upozoravao je navijače Atletica Diego Simeone, ali uzalud. Po forumima se i dalje nižu usporedbe, a dio navijača nezadovoljan je Mandžinim učinkom na početku sezone.
A to što je Simeone govorio, pokazalo se točnim već na samom početku. Mario nije pravi golgeter, on nije igrač koji će zabiti u svakoj utakmici. Usporedbe radi, Mandžo je u prvih osam utakmica za Atletico postigao tri gola, dok je Costa lani u prvih osam utakmica zabio deset komada.
Gledamo li cijelu Mandžinu karijeru statistički, doći ćemo do zaključka da je riječ o vrlo kvalitetnom napadaču, ali ne i o pravom golgeteru. U 275 odigranih utakmica postigao je 126 pogodaka, a kad se u matematičku jednadžbu ugradi i minutaža, ispada da je u prosjeku pogotke zabijao svakih 170 minuta! Ako ga usporedimo s najboljim golgeterima među klasičnim napadačima, onda se vidi da zaostaje. Primjerice, Falcao je u karijeri zabijao svake 122 minute, Suarez svake 132 minute, a Ibrahimović 140. I našem bivšem reprezentativcu Eduardu za pogodak je trebalo puno manje, zabijao je svakih 130 minuta.
Mario je, zapravo, jedino u Bayernu imao statistiku na razini najboljih golgetera, tada je zabijao svakih 128 minuta. Čak mu je i u Dinamu trebalo više od dvije utakmice za jedan gol (110 utakmica, 52 gola), a u Atleticu i Wolfsburgu u prosjeku zabija svaku treću utakmicu.
Međutim, njega se mora iskoristiti za druge stvari. Primjerice, gotovo da ne postoji takav igrač u svijetu koji će toliko pomoći momčadi u obrambenom dijelu igre kao Mandžukić, kojeg nerijetko viđamo kako iz vlastita šesnaesterca otklanja opasnost. I po pretrčanim kilometrima pripada svjetskom vrhu te je njegov doprinos igri iznimno važan. Iako se nogomet igra zbog pogodaka, nije u njima sve. Zato Marija cijene treneri (osim Guardiole), a navijači ga obožavaju jer ostavlja srce na terenu. I jučer je dobio ovacije na izlasku jer su prepoznali njegov trud. Samo još trebaju prihvatiti da on nije Costa i da neće toliko zabijati, ali će od njega dobiti mnogo drugih stvari. Mandžo je igrač po Simeoneovu guštu, pravi ratnik, a Argentinac će sigurno naći formulu kako iz njega izvući ono najbolje.
>>Mandžukiću ovacije na Vicente Calderonu, Turan presudio Juventusu u žestokom okršaju
Ljudi, ajmo malo srat po našim igračima. Te Mandžo ovo, te Luka ono...Da su gazde Atletica prije transfera pitali Delača za mišljenje, ziher nebi kupili Mandžu.