Dinamo je prije 20 godina, 30. srpnja 1997., na Maksimiru razbio Partizan s 5:0 što je bila prva nogometna utakmica Hrvata i Srba nakon rata.
- Bila je to i politička utakmica, ne samo sportska. Ali na terenu se to nije osjetilo, igrao se nogomet, politika je bila u drugom planu, mi s momčadi nismo osjetili previše politiku. Ali dakako da smo znali da se stvarala atmosfera nogometnog ludila jer cijela država, ne samo dinamovci, živjela je za tu utakmicu, nije bilo podjele navijača, Dinamo, Hajduk, Rijeka... svi su bili jedno i stali iza nas, i to smo osjetili kao veliku podršku - rekao je tadašnji trener, a sadašnji sportski direktor Dinama Marijan Vlak za Goal.
A sjeća li se zadnjega govora u svlačionici uoči izlaska na teren?
"Nije tu bila bitna govorancija, neki 'juriš, moramo ovo ili onio', nego je trebalo igrače koji su bili toliko motivirani obuzdavati i spuštati tenzije. Tu psihološku pripremu odradili smo fantastično, a i taktički smo ih iznenadili jer je Mujčin u Beogradu igrao samo zadnjih pet minuta, a ovdje je bio skoro ključni igrač, nisu ga očekivali. A onda kad se otvorilo, kad je krenulo, svaki je dao svoj obol, i oni na terenu i na klupi. Pa još kad je francuski sudac Partizanu dao u najmanju ruku problematičan penal, a Ladić ga je obranio, to nam je dalo još više snage i entuzijazma. Kasnije sam čitao da je Nenad Bjeković izjavio da im je sudac, kojeg je poznavao iz Francuske, ušao u svlačionicu u poluvremenu i rekao 'Joj, pa htio sam vam pomoći'.
A tko je od igrača odigrao ključnu ulogu u smirivanju tenzija?
- Robi Prosinečki, koji je došao to ljeto i bio okidač da ta generacija, koja je bila doista kvalitetna, napravi iskorak. On i Goce Jurić koji je također prošao sve sa Zvezdom. Oni su usmjeravali i razgovarali s igračima i sa mnom.
Kako su proslavili pobjedu?
"Uf... to je bilo na Okrugljaku, došao je pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman i sjećam se kako smo ušli kad je on već bio ondje i sad kad dolazite na neki protokol gdje je predsjednik, ne znate kako se ponašati, ne možete samo tako doći predsjedniku. Tako da sam ja došao negdje sa strane, a Canjuga odmah skočio po mene 'Što čekaš, zašto nisi došao do predsjednika?!'. I sjednem ja tako ondje i on mi u jednom trenutku kaže: 'E, Vlak, dobro je bilo..., ali moglo je biti još bolje!' Ja si mislim 'Što sad nije u redu?!', a Canjuga sjedi pokraj mene, predsjednik nabaci onaj svoj osmijeh i govori mi 'Moglo je to biti bolje'!? Ha dobro, što da kažem... Kasnije sam vidio da je u loži bacao sako, da je bilo ludilo, a onda meni kaže 'Moglo je bolje'!? Ma što bolje...
Vlak kaže da su primili jako puno čestitki nakon pobjede.
- Ha, ima još jedan detalj: kad smo igrali u Beogradu, konobar u hotelu nam je prišao i rekao 'Daj, bre, zgazite te grobare!
Je li mu emotivnije sjetiti se 1982. ili 1997.?
- Podjednako, ali ni jedna utakmica iz 1982. nije bila kao ta s Partizanom! I kad razgovarate s igračima koji su prošli puno više nego ja, od Robija, preko Goce, Ladića..., reći će da je ta utakmica bila top, najveća!
>> Što je još Marijan Vlak rekao u velikom razgovoru pročitajte ovdje
Ta se utakmica ne zaboravlja dokle god postojimo.Dani ponosa i slave.