Marin Čilić operirao je koljeno, neko će vrijeme biti na rehabilitaciji pa ga neće biti na turnirima, ali zato njegova zaklada, koja pomaže talentiranim glazbenicima i sportašima, neumorno radi. U ponedjeljak je u hotelu Esplanade Marin osobno, iako je hodao uz pomoć štake, predao novih 25 stipendija petoj generaciji. Od 2016. godine, kada je utemeljena zaklada, to su već 102 stipendije, šest obnovljenih školskih laboratorija i četiri sagrađena sportska igrališta.
Samo im je nebo granica
Vi kao da se držite one izreke "nikad se nemojte umoriti u pomaganju svojoj domovini", konkretno djeci?
– Apsolutno. Rekao bih da su mojim suradnicima u zakladi i meni ovo najdraži dani u godini. Upoznavanje tih mladih glazbenika i sportaša, velikih talenata koji dolaze iz cijele Hrvatske, za mene je iznimno zadovoljstvo. Fascinirajuće je koliku ljubav i strast imaju prema onome što rade. Djeca su iskrena, istinski to vole i na neki način se i sam nađem u tim njihovim motivacijskim pismima i prisjetim svojeg djetinjstva i svojih teniskih početaka. Želim im sa svoje strane poručiti da im je samo nebo granica i da ih ne obeshrabruje to što možda već sad nisu najbolji – kazao je Čilić u razgovoru za Večernji list.
Javljaju li vam se bivši stipendisti?
– U kontaktima smo gotovo sa svima njima, često nam se jave mnogi, među njima i Zrinka Ljutić, Petra Marendić i naša tenisačica Antonia Ružić. Naravno, vesele nas njihova postignuća i preponosni smo na njih.
U siječnju ste u Londonu operirali koljeno, kako sad ide vaša rehabilitacija?
– Prilično dobro, a i ja sam pozitivan. Već sam u petom tjednu oporavka. Imam ograničenje od 12 tjedana nakon operacije, a ono će isteći početkom travnja. Nećemo se žuriti da se ne bi dogodio neki korak unatrag. Nakon toga ću, hajmo to tako reći, biti slobodan za trening i povratak na terene. Nadam se da će sve ići pozitivnim smjerom i u tom bih slučaju početkom ili sredinom svibnja mogao početi s maksimalnim treninzima.
Vi ste i 2016. imali problema s koljenom, radi li se o istoj ozljedi?
– Pa, prilično sam često imao problema s tim desnim koljenom, iako se nije uvijek radilo o istom problemu. Ovo je sad bila baš operacija meniskusa. Odlomio se komadić i morao je biti šivan.
Sad barem imate više vremena za obitelj, za suprugu Kristinu i sinove Baldu (3) i Vitu (1). Jesu li dječaci zahtjevni?
– Nisu zahtjevni, razigrani su i veseli dečki. Uživaju u igri, s Baldom smo se na početku igrali malo tenisa pa malo košarke, nogometa...
Što mu je nadraže?
– Pa, u posljednje vrijeme nogomet. Ali to se kod njega mijenja. Tijekom Svjetskog rukometnog prvenstva volio je biti Mate Šunjić na golu ili Domagoj Duvnjak. Ovisno o sezoni kojom neki sport dominira.
I kad možemo očekivati vaš povratak turnirima?
– Najpozitivnija je prognoza da se mogu vratiti sredinom svibnja, što znači da bih u idealnom scenariju mogao nastupiti u Roland Garrosu. Wimbledon ne bi smio biti upitan.
Lani ste u Roland Garrosu stigli do polufinala (poraz od Ruuda u četiri seta) pa sad imate barem polufinale na svim četirima Grand Slam turnirima. Znači, leže vam sve podloge, kako objašnjavate tu svoju univerzalnost?
– Mislim da sam u posljednjih šest godina pronašao pravi način za treninge i igre na zemlji i osjećao sam da sam blizu završnici. Osim tog polufinala, imao sam i dva četvrtfinala, 2017. sam izgubio od Wawrinke, a 2018. od Del Potra. Uglavnom, razumijem igru na svim podlogama i za mene to nije previše zahtjevno.
Hoćemo li vas najesen gledati u reprezentaciji u završnici Davisova kupa?
– Da, svakako. Planirao sam igrati i u Rijeci protiv Austrije, ali iskrsnula je ova ozljeda.
U međuvremenu vas je napustio jedan od dvojice trenera – Ivan Cinkuš?
– Iskreno, malo me to iznenadilo. Jer imali smo uspješan završetak prošle sezone i planirali smo da tim ostane na okupu. Ali, eto, dogodila se ta moja ozljeda i potom nužna operacija, a Cinka je odlučio da bi ipak htio probati nešto novo.
Traži još jednog trenera
Kaže da je to učinio u dogovoru s vama?
– On je dobio ponudu, izrazio svoju želju i na kraju donio odluku, ja nemam što pridodati tome. Nikad ljude neću držati na lancu niti je to u sportu nešto što bi bilo pozitivno. Iznenadio me taj njegov odlazak, ali ništa mu ne zamjeram.
Razmišljate li o trenerskom pojačanju?
– Razmišljam, svakako ću to učiniti jer tenis je prezahtjevan za jednog trenera. Putovanja su preduga i prečesta, pogotovo za nekoga tko ima obitelj, tako da ja uvijek imam osjećaja za te ljude. Vili Višak je sa mnom posljednjih nekoliko godina i zajedno ćemo pokušati pronaći rješenje za to. No nema žurbe, vidjet ćemo.
Kako komentirate ovo dvovlašće u Savezu? U Osijeku su na izvanrednoj sjednici Skupštine za predsjednika izabrali Petra Mirića?
– Mi smo kao reprezentacija dio Saveza, ali ipak smo odvojeni kao jedno posebno tijelo, imamo svoj tim. Nama je najbitnije da momčad funkcionira odlično. Na ovo što se zbiva sa strane ne možemo utjecati. Žao mi je što se to događa, mislim da zaslužujemo uređen Savez koji će prije svega pomagati mladima. A o tome tko će biti na čelu Saveza nas se ne pita, odlučit će oni koji su zaduženi za to.
>> Pogledajte intervju s Janom Koščak
