Tijekom gostovanja na chatu na portalu Tribina.hr predstavnik Sindikata nogometaša Mario Jurić govorio je o aktivnostima svoje organizacije te objasnio kako su postigli neke od stvari za koje vjeruje da će pomoći našim nogometašima.
Također, govorio je i o promjenama u odnosu nogometaša i kluba, a taj dio chata možete pročitati na portalu Tribina.hr.
Dugo ste i intenzivno uključeni u priču o pravima nogometaša. Koji je vaš osobni motiv i pokretač?
– Ostao mi je loš okus nepravdi koje sam doživio kroz karijeru, od neisplata plaće, diskriminiranja i sl. Želio sam da se s tim stane i da se izgradi sustav koji će biti bolji i za igrače i za klubove. Mislim da je to moguće. Moj glavni cilj i najveća pobjeda ostvarila bi se kada bismo jednog dana imali dovoljno visoko obrazovanih bivših igrača osposobljenih za nastavak rada u klubovima. Ne može nekom biti jedina kvaliteta što je igrao nogomet. Potrebno je i školovanje za takve funkcije. Tako sam i osobno nakon karijere završio studij ekonomije i poduzetništva i to je nešto što mi je donijelo širinu te isto ono što želim ostalima.
Dakle, osim rada na redovitoj isplati plaća igračima, kao Sindikat ste uključeni i u druge stvari...
– Mi smo obišli sve klubove HNL-a i radimo edukacije. Zadnja je "Reci ne namještanju utakmica". Moramo priznati, takve stvari su se dogodile i mi želimo raditi prevenciju. Također, moramo biti svjesni da se događaju i vani, a ne samo kod nas. Kada netko pristupi nekom našem članu s takvom ponudom, mi ga učimo da mora: 1. prepoznati, 2. oduprijeti se i 3. prijaviti. To je kodeks ponašanja Fifproa. Ono što je važno naglasiti; ako igrač ne prijavi takav pokušaj, ali ne sudjeluje, svejedno je u prekršaju. Također, vrlo nam je važno da smo organizirali svim sportašima mogućnost online studiranja u Danskoj, ako ne mogu pohađati nastavu, što je preduvjet za izlazak na ispite. Riječ je o studiju sportskog menadžmenta, čija je redovna cijena 24.000 eura, a preko nas je samo 300 eura. Time želimo dati priliku našim članovima da si omoguće normalan život i poslije karijere.
Priča o studiranja zvuči zanimljivo. Kako ste uspjeli dobiti takvo što za takvu cijenu? Koliko to ljudi pohađa?
– To je projekt nas i Fifproa pa smo zbog toga dobili super uvjete. Dosad ukupno 14 naših članova pohađa taj studij, a cilj je do 2018. imati 50 studenata koji će završetkom studija biti osposobljeni za rad u klubovima.
Dolazite i u kontakte s roditeljima koji imaju velike ambicije. Koliko to može biti problem?
– To može biti veliki problem. Mi strašno apeliramo na roditelje; nemojte ispisivati djecu iz škole i nemojte ići linijom manjeg otpora! Nogometna karijera je vrlo kratka i nakon nje se ne ide u mirovinu, nego tek tada počinje pravi život, a znanje je ono što ti nitko ne može oduzeti jednim startom protivničkog igrača. Brojke su po tom pitanju strašne; 50 posto nogometaša nakon karijere bankrotira, 60 posto igrača NBA lige nakon karijere bankrotira. Treba ulagati u edukaciju, a to često ni roditelji, ni menadžeri ne razumiju. Igračima često ništa što sada zarade nije dovoljno, a onda se na kraju nađu u situaciji da ostanu bez ičega jer ne znaju kako upravljati svojim bogatstvom dok ga imaju. Online studiranje koje im nudimo je lako omalovažiti, ali nam je bitno da imaju izbora.
Spomenuli ste menadžere. Jesu li oni problem?
– Menadžeru je dobro dok je igrač u klubu i dok sve dobro funkcionira. On otprilike dobije 10 posto plaće igrača ili dobije neki dio od transfera. Njima je također bitna stabilnost primanja i redovita isplata plaće igračima koje imaju pod ugovorom. Često i surađujemo s njima, jer nas sada često pitaju za savjete kad potpisuju ugovore u nekim (egzotičnim) zemljama. U tom pogledu mi imamo dosta saznanja o situaciji u tim klubovima i zemljama pa pomognemo.
Govorili ste o diskriminaciji igrača. O čemu je točno riječ? Ima li nekih primjera?
– Sjetimo se slučaja s Hajdukom i trčanja po Marjanu. Takvim stvarima se ruši reputacija kluba, a slično je bilo i s Jerkom Lekom u Dinamu. Međutim, prema novom pravilniku takve će situacije biti podložne sankcijama. Kada kažem da je najgora stvar diskriminacija, pri tome mislim na nemogućnost treniranja na istom mjestu, u isto vrijeme i po istom programu kao i suigrači.
Koliko imate članova i koja je njihova struktura?
– Imamo 487 članova sindikata, što je puno ako se uzme u obzir da 300 igrača igra u Prvoj ligi. Što se tiče strukture, iz Prve HNL dolazi njih 124, Druge HNL 58, treće 42 te čak 210 iz inozemstva.
Čini se kako doista mnogo vaših članova igra u inozemstvu. Kako to objašnjavate?
– Fluktuacija je velika. Puno igrača odlazi van, pa tako često pomažemo i igračima u inozemstvu ako postanu naši članovi. Međutim, motiviramo igrače da se učlanjuju ne samo kada imaju problem, već i iz solidarnosti. Tako, primjerice, jedan od naših uspjeha je što smo naše igrače, koji su igrali u Francuskoj, upoznali s njihovim pravima. Bili smo dosadni ljudima iz francuskog sindikata da nam pošalju listu igrača koji ostvaruju pravo na naknade iz fonda u koji su uplaćivali novac. Naime, oni su svi tijekom karijere uplaćivali novac u njihov fond Pecule, a svi oni nogometaši koji su igrali dulje od četiri godine ondje ostvaruju pravo na mirovinu. Oni koji su igrali kraće, ostvaraju pravo na naknadu ekvivalentno onome što su uplatili u fond. Samo da dodam, u taj se fond obvezno mora uplaćivati tijekom igranja u francuskoj ligi.
Možete li taj fond usporediti sa situacijom kod nas i drugdje?
– Takav fond postoji i u Belgiji, Nizozemskoj, Švedskoj i još ponekim zemljama. Prva ideja je briga o nogometašima kako bi izgradili svoju drugu karijeru. Pozitivan je primjer u Sloveniji, gdje je tamošnji sindikat u suradnji s Ministarstvima sporta i financija kreirao nacrt Zakona o premostivom skladu koji je na tragu onoga što postoji u prije spomenutim državama. Naravno, i mi želimo ići tim putem. Preuzeli smo njihove materijale i pokušat ćemo to gurati u novi Zakon o sportu. No, prvi je cilj postaviti ugovore o radu kao standard, jer je to preduvjet za sve ostalo.
Vratimo se malo na priče o namještanju utakmica. Koliki je to problem kod nas?
– Po mojoj procjeni rekao bih da trenutno takvih stvari u Hrvatskoj nema. Proveli smo puno akcija, svi su shvatili što se dogodilo prije (Afera Offside) i sada je svijest takva da se nadamo da toga neće biti. Doista mislim da u prethodnoj sezoni nije bila niti jedna namještena utakmica.
Ono što kažete drukčije je od percepcije javnosti. Primjerice, poznato je kako se na utakmicama Lokomotive i Istre pojavljuje najveća stopa prijelaza rezultata s poluvremena na kraj. Nije li to sumnjivo? Je li riječ o nekom mogućem internom dogovoru između klubova?
– To nije naša domena i mi se time ne možemo baviti. Na tome treba raditi HNS. Meni je bitno educirati igrača da ne reagira na nikakve ponude i da ih prijavi. Ne mogu niti se smijem petljati u drugo ako želim kvalitetno raditi svoj posao. Čvrsto vjerujem kako nema opravdanja za kriminal, ali, primjerice, 2010. ti igrači po 12 mjeseci nisu primili plaću. U tim se uvjetima ne možeš pobrinuti za obitelj. Razumijem zašto se to tada dogodilo, iako nema opravdanja. Sada želimo stvoriti pravni okvir koji će prevenirati takve situacije.
>>Liga srama: Hajduk, Zagreb, Zadar i Osijek duguju plaće igračima
Nema namještanja, dok se ne dokaže suprotno. Kao s Agićem, Mumlekom i društvom.