Nije ga bilo nigdje, činilo se da još jedna sezona za Marka Bencuna (23) odlazi u neželjenu smjeru. A onda je eksplodirao u posljednja tri tjedna. Zabio je Interu, dva puta Zagrebu, postao nezamjenjiva karika, ako takve postoje, u lancu Hajdukova trenera Damira Burića. Intervju s Markom donosi Večernjakov sportski tjednik Max!
– Veći dio sezone bio sam na klupi, u početku prvenstva više sam bio na tribinama, ali nisam se predavao. Naporno sam radio i čekao prigodu i dobio sam je kad sam se najmanje nadao. Trener Burić vidio je moj rad na treningu, svaki put dajem maksimum. Dobro, nisam jedini, svi radimo maksimalno. I sad kad sam dobio prigodu, trudit ću se i učiniti sve da ostanem u prvoj jedanaestorici – kaže nam Bencun.
Burić nas je smirio
S Burićem nije dobro počeo. U utakmici protiv Splita na početku sezone dao je prigodu Bencunu, uveo ga s klupe, ali ga je brzo i izveo.
– Bio sam nervozan, umalo sam dobio crveni karton pa me trener izvadio. No, sve je to brzo izglađeno, objasnio mi je zbog čega je to napravio. Trener Burić nam je unio smirenost, učinio nas opuštenima. I nije da to sad govorim jer sam u momčadi. Tako sam mislio i kad sam bio na tribinama. Kod njega mi se sviđa što nam dopušta da igramo, a najvažnije mu je da svi sprovodimo u djelo njegove taktičke zamisli.
Sada je ušao u kategoriju Burićevih ljubimaca. Treneri vole one koji zabijaju, donose pobjede, a Bencun je u ovom Hajdukovu trenutku baš taj.
Premda, vjerojatno je Buriću počupao živce nekim promašajima.
– Uh, kao da je meni lako. S druge strane, da svaku prigodu igrači realiziraju, gdje bi nam onda bio kraj. Žalim za tom šansom protiv Dinama, trebali smo pobijediti u Maksimiru. Otkako sam u Hajduku, nikad nismo izgledali tako zrelo, nadmoćno kao u ovoj posljednjoj utakmici – rekao je Bencun. Ovaj Burićev Hajduk puše za vratom Dinamu i Rijeci, već dugo nije bilo tako zanimljivog prvenstva.
– I zbog toga žalim za porazom u Maksimiru, i neodlučeno bi nam odgovaralo. No, što ćemo sad, treba tu utakmicu zaboraviti, život ide dalje, a mi smo još uvijek blizu – kaže Bencun.
Mirni dečko iz Međugorja ne razbacuje se velikim rečenicama, kada smo mu spomenuli titulu prvaka i postavili pitanje razmišlja li svlačionica o tome, izrekao je ono što govore i suigrači.
– Želimo što dulje ostati u vrhu.
No, nije mogao pobjeći od konstatacije da Hajduk već dugo nije bio tako ravnopravan Dinamu. Jedna utakmica može biti slučajnost, ali u tri ovosezonske utakmice bijeli su pokazali da se mogu nositi s momčadi iz Maksimira.
Dogovorio novi ugovor
– Sjećam se onih godina kada sam debitirao za Hajduk u utakmicama protiv Dinama, tada smo izgubili 4:1, bili su dosta bolji. Sada je druga priča, ali ne bih rekao da je Dinamo loš. Prije mi se čini da smo mi dobri. Ne možeš govoriti da je Dinamo loš, a uspio je pobijediti Arsenal, u dvije utakmice s Olympiakosom bio je ravnopravan, ako ne i bolji.
Nedavno je proslavio 23. rođendan, na ljeto mu istječe ugovor, ali već se s Hajdukom dogovorio usmeno oko produljenja.
– Nemam posebnih uvjeta, spadam u red skromnih. Svi moji planovi vezani su za želju da se ustalim u prvoj momčadi Hajduka. Bio sam na posudbama u stobrečkom Primorcu i rumunjskom Brasovu.
Smatra da je iskustvo igranja u Rumunjskoj dosta pomoglo, stasao je za pola sezone u Brasovu.
– Da mi je netko rekao da ću iz Hajduka ići na posudbu u Brasov, u Rumunjsku, ne bih mu vjerovao. No, ondje je bio trener Vjeko Lokica, zvao me, bio je to dobar potez, napredovao sam.
Ugodan je taj dvojac iz Međugorja. Svaki slobodni trenutak iskoriste da odu kući, u Međugorju mama i stariji brat Mateo vode pansion. Kada se gleda sport, svjetski poznato svetište poznatije je po tenisu. Marin Čilić i Ivan Dodig su iz Međugorja.
– I ja sam se bavio tenisom, ali bilo je to dok sam bio dijete od četiri-pet godina. Vrlo brzo sam se prebacio na nogomet. Prvi trener u Međugorju bio mi je Mario Tot, bio sam i u Neretvi iz Metkovića, a Hajduku me preporučio Mišo Krstičević. Kod njega sam i igrao za prvu momčad – priča Bencun i napominje kako mu se sviđa stil igre Mesuta Özila.
Iz tih prvih dana u Hajduku i njegovih prvih golova ostala je anegdota otprije dvije godine. Igor Tudor ubacio ga je s klupe u utakmici protiv Dragovoljca, on je zabio dva gola u Kranjčevićevoj i donio pobjedu Hajduku. Brojni čestitari javljali su se mami, a ona nije ni znala za njegove golove. Nazvala ga je i pitala "crni Marko, što si to uradio".
– Više ne zove, ha, ha! – veselo će Marko.
Zglob – sitnica
Tada je u javnost dospjela i djevojka Marina.
– Rekao sam da se moli za moje golove. Moli se i dalje, studira u Mostaru, često dođe u Split. U pauzi ćemo svi zajedno u Međugorje, najljepše je s obitelji i djevojkom – govori Bencun.
Bit će vremena i za druženje s prijateljima. Teme su uvijek nogometne, a u Međugorju koje živi za Hajduk i za Dinamo uvijek su živi ti razgovori.
– Navija se pola-pola, moji prijatelji koji navijaju za Dinamo nedavno su navijali za mene, da zabijem gol i pobijedimo Dinamo – rekao je Bencun.
Danas lijepo živi, vedro gleda prema svemu, ali ne bi da se ponovi prošlost. Naime, Bencun je dobio nadimak Pegula, po liku iz kultne serije "Velo misto", koji se stalno ozljeđivao. Naravno, autor takvog nadimka je kolega Slaven Alfirević, vrsni kroničar svih zbivanja oko Hajduka.
– Dobro me nazvao. Koljeno mi je operirano tri puta, jednom sam slomio palac na nozi, pa kad sam se vratio, u duelu s Jerkom Lekom mi je opet nastradalo koljeno. Imao sam i potres mozga. U juniorima sam pauzirao godinu i pol zbog ozljeda, u seniorima više od osam mjeseci. Evo, nedavno sam bio ozlijedio zglob, pauza je bila tjedan dana. To je sitnica za mene, kao da sam se dva sata odmarao – rekao je Bencun za Večernjakov sportski tjednik Max!
>> 'Majka me pitala: Marko, što si to napravio, svi me zovu'
u dinamo ako hočeš nekaj postić !!!!