Vlatko Marković, predsjednik HNS-a, zajedno s neizostavnim Zorislavom Srebrićem, bio je Hajdukov gost na proslavi rođendana. Nije Marković bio samo u predsjedničkom svojstvu, bio je u Splitu i kao nekadašnji trener bijelih iz sezone 1977./1978. Pjevao je zajedno s Cocom "Hajduk živi vječno, samo Bog i nitko više". Suze u očima, s velikim emocijama Marković se napokon pojavio u Splitu.
– Feštu sam doživio baš kao pravi hajdukovac, kao trener jedne velike generacije. Moje srce uvijek je bilo okrenuto prema Hrvatskoj, ja sam Hrvat iz Bosne, a da nisam bio u Dinamu, bio bih u Hajduku – rekao je Marković. Sve što je vidio i doživio diralo ga je u srce.
– Takvo što mogu napraviti samo Hajduk, Split i dalmatinski čovjek. Ovo je nezaboravno, veličanstveno... Daj nam, Bože, još sto godina – kazao je Marković.
U vrijeme kada je bio trener bijelih doživio je veliku tragediju, sin mu je poginuo u prometnoj nesreći.
– Sjetim se jednog trenutka. Kada mi je sin poginuo, tribine su zapjevale onu poznatu: "Bili su bili vrhovi planina, bila je košulja hajdučkoga sina...". Tada mi je splitska publika učinila veliku čast, hvala joj za sva vremena – ispričao je Vlatko.
Vjerujem da je onaj Hajduk od prije 100 godina bio bolji od ovoga šta gledam.