Na dojmljiv način osvojila je 21-godišnja Splićanka Matea Jelić naslov najbolje sudionice te-kvon-do Grand Prix turnira u Rimu u kategoriji do 67 kg. Bivša svjetska juniorska prvakinja pobijedila je niz uglednih suparnica, a u svoj pohod krenula je sa 12:0 protiv Ukrajinke Jakovljeve.
Pošto slijedi tijesna pobjeda nad Jordankom Al-Sadeq (3:2), uvjerljivi četvrtfinale protiv Amerikanke McPherson (10:3) kao i polufinale protiv Francuskinje Henin (9:3).
Premda će i krajnji ishod finala protiv Korejke Jan-Di Kim (8:3) sugerirati borbu pod kontrolom, ona je bila sve samo ne to. Jer, u prve dvije runde, Matea nije osvojila niti boda, 45 sekundi prije kraja bilo je 1:1, a onda je u posljednjih deset sekundi borbe osvojila sedam bodova. Najprije je pogodila suparnicu zadnjim kružnim udarcem u glavu za pet bodova, a potom i prednjim udarcem nogom u tijelo za dva.
Čini se da je Matea naučila svoju lekciju na nedavnom Svjetskom prvenstvu u Manchesteru gdje je četvrtfinalnu borbu za medalju izgubila u posljednjim sekundama. Protiv Brazilke imala je prednost 13:11, a onda je dozvolila protivnici da joj nogom dođe do glave ne iskoristivši mogućnost kaznenog boda koji se dobija za izlazak iz borilišta, držanje u klinču, pad na tatami.
Sve to mogla je Matea upotrijebiti da bi potrošila vrijeme, a ona ništa od tih taktičkih manevara nije iskoristila. No, već dva tri tjedna kasnije pokazala je da je naučila svoju lekciju.
- Borba nije gotova sve dok sudac to ne pokaže. U ovom sportu možeš sve izgubiti u jednoj sekundi. Nikad ne smiješ odustajati, uvijek moraš pokušavati. Osjećam se sada odlično i zbog načina na koji sam pobijeđena na Svjetskom prvenstvu. Sada mogu reći da se nisam predala i jedva čekam buduće mečeve.
Mogućnost da se u vrlo kratkom vremenu postigne toliko bodova ovaj sport čini vrlo uzbudljivim za gledanje jer se cijeli meč može preokrenuti u sekundi.
- Ono što mi je nedostajalo na SP-u bila je vjera u sebe. Ovdje sam u sebe vjerovala baš kao i u svojeg trenera i ljude oko mene.
I doista, za razliku od Manchestera, Matea je ovaj puta slušala izbornika Tonija Tomasa do mjere da bi i skočila na glavu da joj je on tako savjetovao.
- Ja ne razmišljam toliko od medaljama koliko zapravo želim biti sve bolja. U te-kvon-dou sam još otkako sam bila klinka i ispočetka nisam bila dovoljno ozbiljna no kako je vrijeme proticalo željela sam sve više.
Gledala sam Grand Prix turnire na mom laptopu nadajući se da ću tamo i dospjeti i sada sam na tome zahvalna - kazala je Matea za stranicu Svjetskog te-kvon-do saveza priznavši da ima olimpijski san.
- Želim sanjati sportske snove i ostvariti ih, a moj sljedeći san je otići na Olimpijske igre i osvojiti medalju.
A dospjeti u Tokio, sljedeće godine, neće biti lako i morat će, da bi se kvalificirala izravno sa rang-liste, pobijediti još jako puno dobrih boraca.
S ovih 40 bodova Matea će na olimpijskoj rang-listi prestići Britanku Lauren Williams i dospjeti na šesto mjesto, posljednje koje vodi na Olimpijske igre, a sve ovo morat će potvrditi i na sljedećem Grand Prix turniru, u kolovozu u japanskoj Chibi.
