Osvojio je u parovima tri Masters 1000 turnira (Madrid, Indian Wells i Monte Carlo), bio je finalist na Grand Slam turniru (US Open), ima Grand Slam naslov u mješovitim parovima (Australian Open s Čehinjom Barborom Krejčikovom), ali Nikola Mektić, 31-godišnji tenisač rođen u Zagrebu, tek je na kraju ove godine postigao uspjeh karijere – osvojio je završni Masters parova u Londonu.
Još nisam svjestan uspjeha
Postao je prvi Hrvat s krunom sa završnog turnira, iako su naslov – u 50 godina tog natjecanja – napadali mnogi naši mušketiri: od Željka Franulovića, preko Gorana Ivaniševića, Ivana Ljubičića i Marina Čilića, do Ivana Dodiga i Mate Pavića. A on i njegov partner, Nizozemac Wesley Koolhof, ući će u anale Mastersa po još jednom detalju: prvi su osvajači tog turnira kojima je to bio i prvi zajednički naslov (dosad su imali samo dva finala: Marseille i US Open ove godine).
– To je svakako moj najveći uspjeh, kao da još nisam svjestan što smo postigli. Ljepši način da završimo ovu sezonu – tešku, ali i uspješnu – nismo mogli zamisliti. Pamtit ću to cijeli život. Sad doista imamo razlog za slavlje – poručio je Mektić iz Londona, ne skrivajući ponos, radost, sreću i zadovoljstvo.
A nije uvijek tako bilo. Ugledavši se na starijeg brata Luku, počeo je trenirati tenis sa šest godina i bio je vrlo uspješan u mlađim danima. Godinama je potom u pojedinačnoj konkurenciji mukotrpno osvajao bodove na Futuresima, 15 ih je i osvojio (“Istina, bude svačega na tim turnirima, iako sam izbjegavao države na zlu glasu”, kaže) također i na Challengerima; imao je pobjede nad Rubljovom, Ćorićem, J. Sousom, Haider-Maurerom, tada 59. tenisačem svijeta, došao je i do 213. mjesta pojedinačne liste, ali to ga nije moglo zadovoljiti. Znao je da vrijedi više, pa je u jednom trenutku shvatio da igra “pogrešnu utakmicu” i okrenuo se parovima.
I tu je doživio preporod, novo tenisko rođenje. Konačna prekretnica dogodila se 2016. godine, a godinu dana kasnije već je osvojio prva dva turnira u parovima, Budimpeštu i Memphis s Brianom Bekerom, a s Frankom Škugorom došao je do polufinala u Wimbledonu. Tada je u razgovoru za Večernji list rekao:
– Sa singlom je gotovo, u dublu se ljepše živi!
U međuvremenu je, zajedno s Londonom, osvojio čak osam turnira, na još osam igrao u finalu. Postao je igrač iz samog svjetskog vrha, odsjeda u istim hotelima kao i jedan Rafael Nadal, igra na istim terenima i razgovara s novinarima u istim sobama. Dobro je i zaradio, ukupno 2,6 milijuna USD, od toga samo ove godine 616.816.
Dok je “rintao” u pojedinačnoj konkurenciji, pripale bi mu tek mrvice, često dovoljne samo da plati putovanje i smještaj u jeftinijem hotelu.
Mektić u novu sezonu ulazi s novim ambicijama. Igrat će zajedno s Matom Pavićem i – zašto to kriti – jurišati na najveće naslove, pa i na medalju na Olimpijskim igrama u Tokiju. Za plasman na olimpijski turnir potrebno je da barem jedan od njih dvojice bude među najboljih deset na listi, i to u lipnju sljedeće godine. A oni su trenutačno četvrti (Pavić) i osmi (Mektić).
– Drago mi je da ćemo Mate i ja igrati zajedno, dobri smo prijatelji, vjerujem da ćemo se slagati i na terenu. I da ćemo postizati dobre rezultate – kaže Nikola.
Samo neka bude zdravlja
I nema razloga da hrvatska kombinacija ne bude uspješna. Uzmu li se u obzir sadašnji plasmani, Pavićev i Mektićev kombinirani renking iznosi šest. Bolji imaju samo Kolumbijci Farah i Cabal (1,5), a jednaki Španjolac Granollers i Argentinac Zeballos (6). Od svih drugih potencijalnih kombinacija Mate i Nikola stoje bolje.
Novi partneri, Koolhof i Poljak Kubot, imaju kombinirani renking sedam i pol. Uzmu li se pak u obzir nacionalni parovi (kad su oba tenisača iz iste zemlje), opet su ispred Mektića i Pavića samo Kolumbijci. A prvi iza naših su Brazilci Soares i Melo (8).
Naravno, na Olimpijskim igrama, pa i u konkurenciji parova, ne nastupaju samo specijalisti za dubl nego i najbolji singl igrači. Ako ćemo pravo, oni najčešće i osvajaju medalje. Ali da će Pavić i Mektić biti među favoritima, to je sigurno. Samo neka ih posluži zdravlje...
