Malena djevojčica dugo je vukla mamu za rukav tog četvrtka u šoping-centru u Sandonu.
– Hoću da mi ova teta na lice nacrta brazilsku zastavu!
– Ali, draga, mi navijamo za Južnoafričku Republiku.
– Ne, hoću Brazil! – molila je u četvrtak.
Zelena boja brzo je sjela na lice, žuti romb i u njemu svemir. Cvijo iz Rijeke za prijatelja je kupio vuvuzelu "odjevenu" u brazilsku zastavu. Kolega Židak koji navija za Nizozemsku također je rekao – Brazil.
Kada su ispali Englezi, zapravo mi je svejedno. Dobro, mislio sam i ja da će "jogo bonito" opet zavladati svijetom. Baš kao što je do jučer opčinio ovu posebnu zemlju. Brazil je bio brend, Robinhovi i Kakini dresovi najbolje su se prodavali.
Brazil je bio Brazil sve do 53. minute. A onda je stigla neka žuta minuta Felipea Mela. Taj zadnji vezni postao je prvi bezvezni. Zabio je autogol, krivac je za drugi gol, kasnije je nagazio Robbena i odmah izletio. Dvadesetak minuta kasnije izletio je i Dungin Brazil. Šok? Svakako.
– Ovo je strašno. Melo i ja išli smo na jednu loptu. Krivac sam. Morao sam to riješiti – zapomagao je vratar Brazila Julio Cesar koji je sjajno branio na turniru. (if)
Who the fu... is Robert Koren?! Najdraza pjesma Janeza: \"Dreamer - I am nothing but a dreamer...!\"