U škakljivoj situaciji našao se ponajbolji hrvatski boksački amater, 25-godišnji teškaš Marko Milun. Da bi u nedjelju izborio pravo nastupa na predstojećem Svjetskom prvenstvu u Beogradu, morao je iz Portugala dojuriti u Zagreb, a već u ponedjeljak zaputio se natrag u kamp Dilliana Whytea, prvog WBC-ova izazivača Tysona Furyja.
Doduše, da bi Whyte na tom mjestu i ostao, valja mu 30. listopada pobijediti Otta Wallina, švedskog teškaša s kojim se Fury u rujnu 2019. prilično namučio, izašavši iz te borbe s razbijenom facom.
A da bi Whyte pobijedio tog hrabrog Šveđanina, pomaže mu Marko Milun jer je on, poput Wallina, borac koji stoji u kontragardu.
– Dillian već dugo čeka na meč s Furyjem. Stvarno radi naporno i vjeruje da će doći do te borbe. Da nije izgubio od Povjetkina, možda bi se ona već i dogodila, a ovako mora dobiti Wallina i onda će biti prvi u redu potencijalnih Furyjevih izazivača.
Dillian platio povratnu kartu
A Fury je i Marka, baš kao i cijeli boksački svijet, još jednom oduševio.
– Fury je pokazao da je istinska klasa, no ni Wildera ne treba otpisati jer je pokazao da može. No Fury je očito bio mentalno jači. Uvijek pobijedi onaj tko izdrži sve nalete i ostane mentalno prisutan. Ovaj meč doista je ovisio o mentalnoj snazi.
A u tom ringu mentalno se nametnuo borac (Fury) koji je još prije samo pet godina razmišljao o samoubojstvu.
– Boks je kao individualni sport izrazito zahtjevan. Svašta ti se vrti po glavi, jedan dan jedno, drugi dan drugo. Moraš biti jak u glavi i onda će te ono što te ne ubije zapravo ojačati.
A Milun se snažio i u kampu s donedavnim prvakom po WBA, IBF i WBO verzijama Anthonyjem Joshuom.
– Bilo je to sjajno iskustvo, a u njegov kamp dospio sam preko Petra Milasa koji me preporučio Joshuinu menadžeru. Bio sam tamo pet tjedana. Prva tri tjedna imali smo tehničke i obične sparinge, po deset rundi, a četvrtog tjedna jedan sparing odradio sam u svom stilu pa im se to možda nije svidjelo. Kada sam vidio da me više ne zovu u ring, pitao sam ih da me puste da se idem spremati sa svojim trenerom Pijetrajem za Svjetsko prvenstvo.
Zar u Joshuinu kampu nije bio u prilici sparirati međusobno s drugim Joshuinim suvježbačima?
– Za razliku od Whyteova kampa u kojem to činim, kod Joshue to nitko nije htio.
Kao Joshuin suvježbač zacijelo je i navijao za Britanca u dvoboju s Ukrajincem Usikom?
– Usik je radio svoj boks, a Joshua je upao u njegovu igru. A s Usikom se ne možeš igrati jer on je majstor te igre. S njim moraš ići jako ili nikako. Vrati li se Joshua svojoj prijašnjoj taktici, vjerujem da će ga dobiti u uzvratu za koji bih također trebao biti jedan od suvježbača jer sam načelni poziv već dobio.
Kakva bi bila dohodovna taktika za Joshuu?
– Joshua je udarač i on mora ići slomiti protivnika. Zatvarati ga i svojim razornim udarcima razbijati njegov gard. A on je išao s njim taktizirati, a to s Usikom ne može nitko.
Čini se pak da u Hrvatskoj s Milunom ne može nitko pa tako ni Pratljačić.
– Tu nisu trebali suci da bi se vidjelo da sam ja bolji. Ono što me pomalo ljuti što ljudi u Hrvatskom boksačkom savezu nisu imali razumijevanja i što taj kvalifikacijski sparing nisu odgodili za šest dana, da ne moram dolaziti iz Portugala i vraćati se. Nije meni problem ići na sparing, pa ja u tome uživam, to je meni kao otići na kavu. No bio je problem što sam se morao vraćati iz Portugala. Nažalost, u tom dijelu priče nisu me podržali, nisu me htjeli čekati.
A u to se upustio svjestan da bi mogao ostati bez vize za Svjetsko prvenstvo.
– Bilo mi je jednostavnije doći i pokazati da sam bolji, nego da me otpišu tek tako. A ja pak ne dopuštam ikome da zauzme moje mjesto ako nije prešao preko mene. Tako sam se postavio i kada je bilo priče oko Hrgovića i njegove želje da bira na koji će olimpijski kvalifikacijski turnir ići. A u kakvom sam se problemu našao, ispričao sam Dillianu koji je shvatio moju situaciju i platio mi povratnu avionsku kartu samo da mu se vratim za još tri dana sparinga. Kako baš nisam imao idealnu vezu, uskočio je moj prijatelj Agron Smakići, hrvatski teškaš koji živi u Beču. Pokupio me u bečkoj zračnoj luci i dovezao u Zagreb, a potom me vratio u Beč na zrakoplov za Portugal. Svaka mu čast, pravi je prijatelj.
Suci olako prekidaju meč
Ono što je nezahvalno u amaterskom boksu jest što suci u ringu olako prekidaju mečeve. Čine to često već pri prvom nokdaunu u počesto prenaglašenoj namjeri da sačuvaju zdravlje boraca koji su dobro trenirani, sposobni da brzo dođu k sebi, pa poneka uzdrmanost ne bi smjela predstavljati problem. A takvo što događalo se upravo i Marku Milunu koji ne bi dobio priliku da preokrene meč.
– Prema tim amaterskim pravilima Fury ne bi dočekao kraj borbe s Wilderom, a bio je u istoj rundi dvaput u nokdaunu. Meni se dogodilo da sam već kod prvog nokdauna gubio prekidom protiv Turčina i Amerikanca, a bile su to borbe u kojima sam do tada vodio na bodove. Bunio sam se kada bih tako izgubio, no pravila su naprosto takva i zato će meni profesionalni boks više odgovarati. Na jednoj priredbi u Engleskoj, na kojoj je nastupio i Alen Babić, trener jednog podređenog boksača bacio je ručnik, a sudac mu ga je vratio da se nastavi borba. Ja sam bio u šoku, no to je pravi sudac.
Od nastupa na predstojećem beogradskom Svjetskom prvenstvu Marko Milun očekuje mnogo:
– Čujem da će nas biti 40-tak teškaša. Jedva čekam da počne, a prvi dan Prvenstva je 25. listopada. Vjerujem da ću daleko dogurati. Na posljednjem i mom dosad jedinom SP-u ispao sam u četvrtfinalu od finalista Olimpijskih igara Amerikanca Torreza. Spremniji sam nego ikad jer sam sparirao s puno različitih boksača i sada sam puno bolji borac.
U Beograd dolaze svi najbolji svjetski boksači jer se uz medalje dijeli novac. Za zlato 100.000 USD, za srebro 50.000, a za broncu 25.000 američkih dolara. Za jednog boksača amatera prilika je to za veliku zaradu.
– Napokon i mi amateri možemo nešto zaraditi. No nije mi to primarni motiv. Želim biti što uspješniji i što spremniji za profesionalni boks za koji već sada imam ponude, no neću se žuriti. Moram dostići konstantu u borbama jer kada uđete među profesionalce, jedan poraz ruši rejting.
