Kada se mala Ljutićka "naljuti", onda konkurencija nema izgleda. Tako je bilo i na dvama, neslužbenim, svjetskim prvenstvima u dječjem skijanju (U-14 i U-16), a to se zbilo i na službenom juniorskom Svjetskom prvenstvu u kanadskoj Panorami gdje je Zrinka osvojila slalomsko zlato.
– Ja se jesam nadala nekom dobrom rezultatu, medalji, ali baš zlato nisam očekivala, pogotovo ne u slalomu.
A zanimljivo je da je u disciplini za koju je mislila da joj je bolja bila treća pa se tako, iz daleke Kanade, kući vraća sa dva odličja.A tom podvigu pripomogao je i tata Ljutić, ne samo kao trener nego i kao postavljač drugog slalomskog laufa koji je bio jako sretan i zbog veleslalomske bronce. A nju je Zrinka osvojila iza srebrne Njemice Aicher i zlatne Austrijanke, fanstastične Magdalene Egger kojoj je to, nakon spusta i superveleslaloma, bilo treće zlato na SP-u..
Zlato djedu za rođendan
I dok je drugu slalomsku vožnju, kao prvoplasirana iz prve, startala tek kao trideseta, u prvi je lauf Zizi ušla s brojem jedan, kao da je i ždrijeb startnih brojeva sugerirao tko će na koncu odnijeti najveću slavu. No, Zrinka nije mogla puno slaviti jer čekale su je obveze poput doping-kontrole, ali i trening veleslaloma koji je uslijedio sutradan.
– Kada su utrke dan za danom, a vi ste prvi dan pobijedili, za sutradan je jako važno što prije izbaciti euforiju iz glave.
Osvojivši svjetsko zlato, Zrinka je na najbolji mogući način djedu Mladenu čestitala 76. rođendan, ali i Dan žena majci Martini, glavnoj logističarki šesteročlane obitelji u kojoj samo ona nije na skijaškim stazama.
– Prijatelji su nas često znali pitati jesmo li sigurni da želimo da nam baš sva djeca budu skijaši. Sad vidim koliko je teško imati četiri skijaša u obitelji. Dakako, bez obzira na to što su Zrinka i Tvrtko sada u sastavu reprezentacije, s pokrivenim troškovima od nacionalnog saveza, bit će tu još poteškoća. Zapravo, nikad ne prestaju te mijene između teških faza i onih dobrih kada se stvari prelome. Neko vrijeme je dobro, a onda opet treba ići na neku višu razinu.
A sve to, pogotovo u počecima, skupa je priča.
– Dora i Hrvoje nisu sponzorski pokriveni i za njih i dalje moramo puno izdvajati. Da me pitate kako stojimo financijski, ne bih vam znala reći, no, srećom, i dalje nam pomažu darežljivi ljudi, članovi obitelji i prijatelji bez kojih ne bismo uspjeli. Da smo od početka bili svjesni koliko to sve košta i da toliko nemamo, nikad u to ne bismo krenuli.
I dok su u počecima Ljutići bili prilično kompaktni, tata bi s djecom bio u Innerkremsu ili nekom drugom Zagrebu bližem alpskom skijalištu, a mama bi dolazila vikendom, sada to više nije slučaj. Tvrtku je 19, Zrinka je krajem siječnja napunila 18, Dora ima 16, a Hrvoje će u travnju napuniti 15.
– Sada su svi oni u različitim programima pa su se razdvojili, a mama ne može biti na četiri mjesta u isto vrijeme. Ovom prilikom su Zrinka i Tvrtko zajedno na juniorskom SP-u, no naš najmlađi član Hrvoje bio je na utrci na Kupresu, a Dora se natjecala u Sloveniji, u Kopama. Nekad smo puno više bili skupa, a ako ja nisam bila s njima oni su bili na okupu s tatom pri čemu su naučili davati jedan drugome. Dori i Hrvoju tata jako nedostaje, i očinski i trenerski, jer si zasad čak i skije sami moraju pripremati.
Pitali smo mamu Ljutić je li ovaj Zrinkin uspjeh veći od onih, sad već legendarnih dvostrukih pobjeda (slalom i veleslalom) u dječjem skijanju na Topolinu?
– Topolino je bio važan za taj trenutak tada i donio nam je puno nakon toga. Ovo je potvrda tih rezultata jer dosta djece zabljesne u nekoj dobi i više ne postižu takve rezultate. Ovo je potvrda da je Zrinka na svom putu vrlo ozbiljna i posvećena.
Osim skijanja, Ljutići imaju i druge interese. Primijetili smo da Zrinka jako dobro svira gitaru i da obožava koncerte pa mama sa zadovoljstvom priča:
– Glazba je nešto što nosiš u sebi i što može biti utjeha, kao i dobra knjiga, kada ne ide sve glatko. Nastojali smo djecu izložiti svemu što će im dati širinu, da uče jezike, da sviraju instrumente, da se bave i drugim sportovima. Hrvoje svira gitaru i jako voli nogomet. Dora voli kulinarstvo, a svirala je flautu i trenirala plivanje, a sada jako lijepo crta. Tvrtko je sada nekako najviše u skijanju i pokazuje izvrsnost u pripremanju skija. No, nekad je svirao harmoniku, bio je i u nogometu, a njegova je velika ljubav surfanje. Štoviše, bio je kao klinac prvak Europe u "free-styleu", a i Zrinka je na nekom ozbiljnom surferskom natjecanju bila treća.
Uz sve to, Ljutićima je važno da im djeca ne zapostave obrazovanje, što uz ovakve sportske obveze, kakve su u skijanju, nije nimalo lako.
– Najmlađi Hrvoje je još u osnovnoj školi, osmaš je, dok su ostali u dopisnoj srednjoj školi. Dora, ponosna stipendistica Čilićeve zaklade, je drugi razred, Zrinka treći, a Tvrtko rješava četvrti. Sva sreća da su nam djeca samostalna i organizirana i da znaju koristiti rupe u danu.
Neumorni Dora i Hrvoje
A sreća je i da mama, i uz svoj posao profesorice engleskog na Policijskoj akademiji i prevoditeljice s njemačkog i engleskog, sve stiže.
– Kada Dora i Hrvoje treniraju na Sljemenu, onda ustajem u pola pet i vozim ih li na Sljeme ili do Mihaljevca pa s nekim idu dalje, a ja idem na posao. Popodne ih moram pokupiti, odvesti u skijarnicu, pripremiti ručak tako da se i ne stignem prihvatiti prevoditeljskog posla koliko bih inače mogla.
S obzirom na toliku roditeljsku posvećenost sportskom putu svoje djece, Zrinka nam je jednom prigodom za mamu i tatu, koji se odrekao karijere inženjera brodostrojarstva, kazala ovo:
– Nekad mi se čini nevjerojatnim sve što tata čini i koliko je sebe u sve to uložio. Ja se trudim pokazati mu koliko sam mu zbog toga zahvalna i raduje me što ga sve ovo jako veseli. Mamina uloga je ogromna. Ona je glavna karika, drži sve konce naše obitelji i da nje nema, ovoga ne bi bilo.
Zrinka, nemoj se više ljutiti, neće biti drago našim susedima i onim istim, koji su iskapčali mikrofon na dočeku Vatrenih!