Iz brončane ekspedicije u Francuskoj ‘98. u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji i oko nje ostala su još sedmorica ‘jahača’ iz onoga vremena: trener vratara Marijan Mrmić (koji je tada bio drugi vratar), zatim Zorislav Srebrić i Davor Šuker, pa liječnik dr. Boris Nemec, šef sigurnosti Zoran Cvrk, te dvojica ekonoma, Željko Mesić i junak naše priče, 58-godišnji Mladen Pilčić.
Popularni Pile najomiljeniji je oružar brojnih generacija hrvatskih nogometaša, čovjek velika srca koji je oduvijek znao sve tajne naših igrača i čije povjerenje nikada nije iznevjerio. Zato je Pilčić već dvadeset godina neizostavan ‘igrač’ kod svih hrvatskih izbornika, od Ćire do Čačića.
Oružar još od 1988. godine
– Ovim poslom počeo sam se baviti u NK Rijeka 1988. godine. Prije toga radio sam u poduzeću “Parkovi i nasadi” koje je održavalo travnjak Kantride. Bio sam zafrkant, zabavljač, imitirao sam radijske reportere, pa mi je Duško Grabovac rekao: “Ti ostaješ kod nas, više te ne puštam”. Duško me 1994. godine doveo i u HNS, a prva generacija s kojom sam radio bila je čuvena mlada reprezentacija prepuna budućih zvijezda – Vugrinec, Šimić, Tomas, Marić, Mornar, Rapaić, Butina... Kada su zahtjevi postali veći u A vrsti, igrači su tražili da me se priključi vatrenima – kaže Pilčić.
Vozite li još Fiat Uno koji vam je Davor Šuker poklonio 1998. godine?
– Vozim, baš je sada kod mehaničara na popravku, ali dobro me služi. Prešao je 350.000 kilometara. Ma taj auto bio je hit u ono vrijeme, vrijedio je barem deset tisuća eura, kao danas Peugeot. A meni i ne treba novi auto, ne patim od toga. Vozit ću ga i kada postane oldtajmer – nastavlja Pilčić.
Kroz profesionalnu karijeru dosta ste bili vezani za Davora Šukera?
– Upoznali smo se 1989. godine, kada je došao igrati protiv Rijeke na Kantridu. Trebalo mu je zašarafiti krampone i tražio je pomoć. Ja sam se uskočio, riješio problem i Davor je od tada dobar prema meni. Radio sam za njegovu Nogometnu akademiju, a nakon što je ona bila zatvorena, ostao sam bez posla i redovnih primanja osam godina. Kako sam živio? Surađivao sam honorarno s HNS-om, a imao i sam nekolicinu reprezentativaca koji su me sponzorirali. Da nije bilo njih, ne znam kako bih preživio to teško razdoblje. Ne bih spominjao njihova imena. Kada je postao predsjednik HNS-a, Davor Šuker vratio me na posao. Da nije bilo njega i vatrenih, moj život bio bi puno teži – nastavlja Pilčić.
Sentimentalno ste vezani za generaciju ‘98.?
– Vezan sam za sve generacije reprezentativaca podjednako, ali dečki iz 1998. napravili su najviše za hrvatski nogomet i još se to nije ponovilo. Međutim, ovi dečki koji su sada na okupu spremni su napraviti takav veliki rezultat, doći u polufinale velikog natjecanja. Možda već sljedeće godine u Rusiji. Mogli smo to i na Euru u Francuskoj da je bilo malo više sreće – ističe Pilčić.
Koje su danas obveze oružara reprezentacije?
– Nekad, kad smo bila dvojica, bilo je toliko posla s opremom da nismo stigli igračima kopačke čistiti. Danas smo trojica, Vincek, mladi Lukančić i ja, i sjajno se nadopunjujemo, sve stižemo, maksimalno smo na usluzi igračima pa i tome da ih uvijek čekaju očišćene, suhe kopačke.
Potpredsjednik NK Rječine
Riječanin ste s Grobnika, sportski djelatnik, poznajete li predsjednicu Kolindu?
– Naravno, kuće su nam udaljene kilometar i pol. Poznajemo se još otkad sam bio nogometaš lokalnog petoligaša Rječine, a ona srednjoškolka koja je dolazila na naše utakmice. Voljela je nogomet; znali smo putovati autobusom zajedno u Rijeku, ja na posao, ona u školu i samo smo o nogometu pričali. Danas sam potpredsjednik kluba, odlučio sam nam smanjiti troškove pa sam im isključio struju i vodu – šali se nekadašnji centarfor Pilčić, koji je jednom čak bio zlatna kopačka svoga kluba, pa nastavlja u istom tonu:
– Pri kraju karijere igrao sam za NK Vrbovsko i bio najbolji strijelac svog kluba u toj sezoni. Imali smo gol-razliku 1:85, a ja sam postigao jedini pogodak!
I Anas Sharbini vaš je susjed s Grobnika?
– Ah, Anas, žao mi je što nije napravio veću karijeru. S tim talentom mogao je igrati u Barceloni, ali ‘glava’ mu to nije dozvolila. S Anasom je trebalo znati, pronaći mu žicu, kao što je to znao tadašnji trener Rijeke Zlatko Dalić, kod kojega je Anas odigrao svoje najbolje utakmice – kaže Pilčić.
I Pilčićev sin Dražen, danas 28-godišnjak, bio je profesionalni nogometaš u Rijeci. Ima 23 nastupa, postigao je čak i jedan prvoligaški pogodak.
– Dražen danas igra za Grobničan, u svakoj sezoni zabije 20-25 golova, ali ima posao, vozi kamion, uživa... Igrao je za Rijeku kada je počeo njezin uspon, u konkurenciji Benka, Krstanovića i Kramarića stvarno je bilo teško proći. Moja 24-godišnja kćer Kristina velika je navijačica Rijeke i obećao sam joj da ću je voditi na neke utakmice Lige prvaka, ako se Rijeka plasira.
Je li vam žao što u NK Rijeka nema nijednoga domaćega igrača?
– To je sada tako, tako je klub zacrtao i takva politika dala je rezultat. Ne može im to nitko zamjeriti. Navijač sam Rijeke i uvijek ću to biti, Rijeka je obilježila jedno razdoblje moga života – zaključio je Mladen Pilčić.
Gospođa je rado u muškom društvu na toj pozornici osjeća se sigurno i sva je koketna