Nikola Vlašić glavno je pogonsko gorivo na kojem trener Joan Carrillo zasniva igru Hajdukove momčadi. Zajedno s Antom Ercegom, kada krene u lagani i moćni sprint. Očito je da je Vlašić igrački sve zreliji. I proteklih je sezona znao preuzimati rizik. No, sada to izgleda nekako drukčije, logičnije, više igrački... Osjećaju to i navijači splitskoga kluba.
“Majstore, kako si moćan”, najčešće mu dobacuju navijači koji ga u gradu zaustavljaju da bi se s njim fotografirali.
Imao sam temperaturu
Nikola se samo smješka, svjestan da je to prava primjedba koja opisuje njegov stil igre. Uostalom, nekoliko je puta u ključnim trenucima sraza s Brøndbyjem znao izdržati dvoboj i s dvojicom igrača na leđima i otrčati u završnicu.
Poslije trijumfa nad Brøndbyjem, nakon 23 sata spustio se podno zapadne tribine. U rukama boca Coca-Cole.
– Moram nadoknaditi šećer. Tijekom prvog poluvremena dodirnuo sam čelo. Vjerujte mi, imao sam povišenu temperaturu – rekao nam je Nikola.
Na sebi je imao majicu s brojem tri košarkaškog kluba Chicago Bulls. Na leđima je pisalo Wade. Atraktivni bek i šuter Chicaga Dwyane Wade (35) prije jedanaest godina bio je prvak s Miamijem. Tada je Nikola imao desetak godina, vjerojatno i pod utjecajem svoga oca Joška Vlašića, zaljubio se u atletizam i atraktivnost tog igrača.
Zna se da je stariji Vlašić oduvijek inzistirao na okretnosti, izdržljivosti i atletskim kvalitetama. Uostalom, i radio je s košarkašima. Wade je bio jedan od najbržih braniča šutera u NBA ligi i prava noćna mora za svaku obranu. Pogledate li Nikolin stil igre, jasno je zašto je taj dvadesetogodišnjak odabrao Wadeov dres. Teško će ga Hajduk zadržati nastavi li tako dobro igrati.
– Čini mi se da je vrijeme da kreneš dalje, moraš zaraditi novac – dobacio mu je prijatelj u prolasku.
– Ne idem nikamo. Velika je moja ljubav prema Hajduku – odgovorio mu je uz osmijeh.
Nije zvučalo kao kurtoazija.
Splitski sraz s Brøndbyjem nije propustio ni izbornik Ante Čačić. Imao je što vidjeti. Hajduk je igrao europski.
Na više razina. Poznavatelji splitskih nogometnih prilika kažu mi da stvari u klubu idu nabolje u odnosu na protekle godine. Možda je to samo ona poznata splitska euforija kojoj smo svjedočili posljednjih godina. No, sve je nekako u toj divnoj splitskoj noći djelovalo europski, u nogometnom smislu. Čak i slavlje nakon sjajne izvedbe. Splićani su napokon mogli zapjevati poznatu uspješnicu: Večeras je naša fešta ... i to s europskim štihom koji je posljednjih godina nekako stalno “visio”.
Torcida? Spektakularna. Kao da su u Splitu svjesni da je Hajduk napokon na pravom valu...
To je ozbiljna momčad
Nije bilo pretjerivanja u slavlju, kao da su svjesni da je Hajduku ovdje mjesto. Samo da priča potraje. Na valu očitog iskoraka našeg nogometa. A je li riječ o iskoraku i jesmo li napokon uhvatili korak za nešto ozbiljnijim europskim standardima?
Hajdukova današnja utakmica s Dinamom već će pokazati puno toga. No, jasno je da Hajduk pod Carrillovim vodstvom izgleda kao momčad, da igrači rastu u svim linijama...
Maksimirski sraz bit će ponajprije veliki psihički test, jer Splićani će sigurno u mislima biti u Liverpoolu.
U utakmici s Evertonom, momčadi koja je u ovom prijelaznom roku na igrače potrošila stotinjak milijuna eura, samo se ne smiju igrački raspasti i izgubiti “seljački”, kako to voli kazati veliki rukometni trener Lino Červar.
A onda se u Splitu može dogoditi svašta.
