Svečanost dodjele nagrada za najbolje sportaše godine u izboru Sportskih novosti ovaj put nije održana u tradicionalnom terminu (na Štefanje), već sredinom siječnja, ponajprije zbog toga što je i nogometni SP odigran u posve neuobičajeno vrijeme. Uostalom, nakon novog spektakularnog dometa čak tri nagrade otišle su u ruke vatrenih. Nagrada za sportaša godine (Luka Modrić), za momčad godine (nogometna reprezentacija) te posebno priznanje za izborničko dostignuće godine koje je pripalo Zlatku Daliću baš kao i Ivici Tucku, izborniku europskih vaterpolskih prvaka.
Najteža je smjena naraštaja
Kako Dalića nije bilo, domaćinima i uzvanicima obratio se Tucak:
– I Dalić i ja uspješno smo napravili ono što je u sportu najteže, a to je smjena naraštaja i potom ostali u vrhu. Obojica smo se u određenom trenutku zapitali hoćemo li uspjeti, no to nas potaknulo na još veći rad.
U HRT-ovu studiju "Anton Marti" nije bilo ni Luke Modrića, u čije je ime nagradu preuzeo tata Stipe jer je Luka taj dan igrao finale španjolskog Superkupa, no on se javio videovezom:
– Ova će godina imati posebno mjesto u mom sjećanju. Od ovoga što sam u ovoj godini doživio i osvojio, ne možete tražiti više.
U ovogodišnjoj anketi sudjelovala su 264 novinara iz 55 redakcija, a oni su većinski mišljenja da je naslov najbolje sportašice Hrvatske zaslužila diskaška europska prvakinja i svjetska doprvakinja Sandra Perković. Kako je to njoj, nakon dvogodišnje pauze zbog uspjeha džudašice Barbare Matić i tekvondašice Matee Jelić, već deveta nagrada, Sandra se tako odvojila od osmerostruke pobjednice Janice Kostelić.
– Već i približiti se Janici za mene je bilo nevjerojatno, a osobito je velika stvar ju i prestići. No, moja karijera dulje traje, ja sam imala više prilika i pokušaja pa nas ne želim uspoređivati. I zato je najbolje reći da je ona hrvatska zimska, a ja ljetna kraljica – kazala je Sandra Perković i dodala:
– Voljela bih da nakon Janice i mene dođe ponovno neka hrvatska sportašica koja će puno puta osvojiti ovu nagradu, no neka pusti mene da je još koji put osvojim jer preferiram dugotrajnost. Zabljesnuti na pet minuta možemo svi, no trajati dugo na vrhu ipak je nešto puno teže, a posebno je teško kada padnete pa se ponovno dignete.
Kad smo već kod rekordera, istaknimo i one s muške strane, a to je legendarni stolnoteniski as Dragutin Šurbek sa šest naslova ispred tenisača Gorana Ivaniševića i skijaša Ivice Kostelića s po pet pobjeda u ovom izboru. Luka Modrić, koji je ovu prestižnu nagradu osvojio i 2018. godine, tek je treći nogometaš koji ju je osvojio, nakon Davora Šukera (1998.) i Ivana Rakitića (2015.).
A Kostelića pak spomenuti moramo i u kontekstu posebnosti, a to je da su on i Janica jedini brat i sestra koji su ovaj trofej osvajali iste godine i to dvaput. Bilo je to 2002., kada je Janica na Zimskim olimpijskim igrama osvojila tri zlata i srebro, dok je Ivica bio slalomski pobjednik Svjetskoga kupa. Godinu dana poslije Ivica je (u St. Moritzu) postao i svjetski slalomski prvak, baš kao i Janica, koja se te godine kući vratila s dva svjetska zlata (u slalomu i kombinaciji).
Nacionalnoj nogometnoj vrsti ovo je bio peti izbor za najbolju momčad Hrvatske, koliko imaju i braća Sinković, jednom kao članovi četverca na pariće i četiri puta u dvojcu. No, uspješniji od njih su i vaterpolisti (šest trofeja), ali i rekorderi rukometaši (sedam), dvostruki olimpijski pobjednici (1996. i 2004.) i svjetski prvaci (2003.). Ne zaboravimo, i dupini su bili i olimpijski pobjednici (2012.) i svjetski šampioni (2007. i 2017.).
Kuglačice vole Petkovića
U ženskoj ekipnoj konkurenciji prednjače reprezentacije u odbojci (4) i samostrelu (4), a po tri puta trofej su osvojile stolnotenisačice i rukometašice. Po dvaput su najboljima proglašene košarkašice, rukometašice, odbojkašice Mladosti i karatašice, koje su bile favoritkinje i ove godine, ali je od njihova europskog ekipnog zlata većini novinara vrednije bilo postignuće kuglačica Mlake koje su osvojile Ligu prvakinja i Svjetski kup. A za žensko kuglanje to je prva ekipna nagrada još od 1992. godine pa nam je kapetanica Mlake Ana Jambrović kazala:
– Nadamo se da će ova naša nagrada povući što više djece u naš sport, a i nama je poticaj za dalje. Jer, od kuglanja se živjeti ne može, mi sve ili radimo ili se školujemo, no kuglanje volimo i u njemu uživamo.
A za sve kuglačice najpoželjnija uspomena s ovog događanja bila je zajednička fotografija s nogometnim reprezentativcem Brunom Petkovićem, koji je, kao što to nerijetko čini, dao zanimljivu izjavu:
– Teško ću po značenju ikada postići pogodak onoliko vrijedan koliko je bio onaj u četvrtfinalu protiv Brazila. Hvala još jednom Orši na asistenciji, ali i Marquinhosu što je loptu skrenuo.
Bravo sportaši