U hrvatskoj košarci vrlo je malo sinova koji su krenuli očevim trenerskim stopama. A jedan od tih rijetkih primjeraka jest 26-godišnji Dino Repeša, sin dugogodišnjeg hrvatskog izbornika i trenera niza uglednih europskih klubova Jasmina Repeše (58). Nakon šest godina učenja zanata, Repeša junior prošlo se ljeto odvažio na svoj prvi samostalni seniorski posao. Ponudu češkog prvoligaša USK Prag spremno je prihvatio i za njim je njegova prva seniorska sezona.
– To ljeto javio mi se tadašnji direktor Cedevite Matej Mamić koji je htio da budem pomoćnik treneru Situ Alonsu, no isti dan stigao je i poziv direktora USK-a za mjesto prvog trenera. I tako sam ja postao najmlađi prvoligaški trener u značajnijim europskim košarkaškim zemljama.
Prijatelj s Pozzecom
U osnovnom dijelu prvenstva Dino je završio na osmom mjestu.
– Premda smo napravili pomak u odnosu na lani, kada je ovaj klub bio jedanaesti, ovosezonsko osmo mjesto usmjerilo nas je u četvrtfinalu na uvjerljivo najjači češki klub Nymburk.
Sedam je godina prošlo otkako se Dino primio trenerskog posla. Prvi trenerski posao bio mu je onaj u Malagi, dok je njegov otac bio prvi trener tamošnjeg uglednog španjolskog prvoligaša.
– Krenuo sam kao pomoćni trener u juniorima, a sljedeću sam sezonu “stažirao” kod Danijela Jusupa u KK Zagrebu. Bio sam mu jedan od pomoćnika, asistent bez ugovora, na volonterskoj bazi, no za mene je to bio pun pogodak jer sam radio s čovjekom koji stvarno zna trenerski posao i uz njega sam puno naučio.
Je li se već tada mogla naslutiti zla sudbina KK Zagreba koji će nekoliko godina kasnije nestati?
– Premda smo imali dobru sezonu u kojoj smo dominirali prvim dijelom A-1 lige, u kojoj tada nisu participirali ABA-ligaši, već se tada osjetilo da u uredima nešto ne štima. Sjećam se da smo tada u polufinalu Ćosićeva kupa pobijedili Cibonu sa Šarićem i Blassingameom koja će te sezone osvojiti ABA ligu.
Sljedeću sezonu Dino je bio pomoćnik svome ocu.
– Moj je otac bio trener Cedevite, a ja sam mu bio treći pomoćnik uz Veljka Mršića i Dražena Oreškovića. Tako je bilo negdje do ožujka kada se otac razbolio pa je prepustio kormilo Mršiću. S njim sam ostao iduće dvije godine u kojima je Cedevita doživjela svoj vrhunac prošavši u Top 16 Eurolige. Uz sve one domaće naslove koje je Cedevita redovito osvajala, bio je to hvalevrijedan doseg.
Tada je počelo prijateljstvo s Gianmarcom Pozzecom.
– Poza je Veljko doveo za pomoćnika i on je tu ostao dvije sezone. A Poz sada radi sjajan posao sa Sassarijem s kojim je u talijanskoj ligi i doigravanju izborio 21 pobjedu zaredom. Sve do poraza u prvoj utakmici finala protiv Reyera iz Venecije nije izgubio utakmicu tri mjeseca. S njim se čujem baš često.
Koliko često Dino pita oca za trenerske savjete?
– Dok nije prihvatio angažman u Budućnosti, dakle do pola sezone, često je gledao moje utakmice pa bi me sam nazvao i kazao što misli. No generalno, otac mi je više savjete davao u počecima, a sada se nastoji ne uplitati.
Dino se pomirio da će neko vrijeme morati živjeti u očevoj sjeni.
Živjet ću u njegovoj sjeni
– Znam reći da će tako biti sve dok ne osvojim 23 naslova koliko ih je osvojio on, a pitanje je hoću li ikada doći do takve brojke.
Je li prednost ili teret biti sin Jasmina Repeše?
– Na našim prostorima to nikako nije prednost. Dapače, to je nedostatak. Što god da napravim, gdje god da dobijem posao, na prvu kažu da je to zato što sam Jaskov sin.
U kojoj je mjeri očev životni put odredio sinov?
– Nije otac htio ni da igram košarku profesionalno ni da budem trener, nego da studiram i da se bavim nečim trećim. Donekle ga shvaćam, no ja sam samostalno o tome odlučio.
Ima Dino i jedan očev neprežaljeni nerealizirani angažman, a to je onaj kada nije otišao u Real.
– To je bolna točka za stolom, no ja znam da je on tako odlučio zbog velike želje da nešto postigne s hrvatskom reprezentacijom. Doduše, nama je kao obitelji i u Rimu bilo odlično. Živjeli smo u spektakularnom gradu, u blizini drugog tamošnjeg najvećeg trga, no možda bismo sada govorili o Repeši i kao osvajaču Eurolige s Realom, a ne samo o sudioniku finala Eurolige s Fortitudom.
>>>> Pogledajte koji su sve očevi trenirali svoje sinove
nebi taj odbio burek a ne Real...