Rukometašice Lokomotive bit će upisane kao prvi hrvatski klub koji je osvojio Challenge kup, natjecanje koje je osnovano 1993. godine. Još su dva naša kluba igrala finale. Split Kaltenberg izgubio je 2001. u dvije utakmice od francuskog Nimesa, a Samobor je 2013. godine izgubio od češkog Branika.
Lokomotiva je trofeju Kupa IHF-a iz 1991. godine dodala još jednu europsku “kantu” u svoje vitrine. Šteta što 1996. godine nisu u finalu bile bolje od Osla pa bi tu bio i Kup kupova. Liga prvakinja? U ovom trenutku je Lokomotiva od tog trofeja daleko kao, primjerice, Zemlja od Marsa.
Dobri poznavatelji ženskog rukometa sjetit će se da je Lokomotiva bila posljednji prvak bivše Jugoslavije 1991. godine. U finalu doigravanja naslov je osvojen na Banjici kada je svladan Voždovac. U Kupu prvakinja 1992. godine Lokomotiva je lako mogla do finala.
Lako da nije bilo onog čudnog poraza u prvoj utakmici četvrtfinala protiv Lützellindena. Na toj utakmici lokosice su postigle samo deset pogodaka, a primile dvadeset. U uzvratu je Lokomotiva dobila s devet razlike. Bilo je premalo. Trener je u to vrijeme bio Josip Šojat, a lokosice su imale jako dobar sastav.
Alfa i omega kluba bio jer u to vrijeme Silvio Njirić, danas direktor marketinga Hrvatskog rukometnog saveza.
Podravka im ‘otimala‘ igračice
Početkom devedesetih pojavljuje se i Podravka koja iza sebe ima jaku financijsku injekciju u vidu tvornice. U to vrijeme budžet Podravke rastao je iz godine u godinu, a Lokomotiva to više nije mogla pratiti. Svaka njihova bolja igračica odlazila je u Podravku. Unazad dvadeset godina Podravka je “otela” Lokomotivi Damitšovu, Pavlačić, Brezić, Kolegu, Čuljak, Golubić, Jelčić, Horvat, Penezić, Zebić, Milanović-Litre...
Lokomotiva bi stvarala igračice, a onda ih zbog nedostatka novca nije mogla zadržati. Uspjela je Lokomotiva u samostalnoj Hrvatskoj osvojiti tek tri prvenstva i četiri kupa. Pojavila se 2004. godine jedna odlična generacija. Osvojile su tada prvenstvo i godinu dana kasnije kup.
Onda je nastala “rupa” od deset godina u kojima je Lokomotiva doslovce preživljavala.
Onda se 2013. pojavio sponzor u obliku Grada Zagreba. Za trenera je doveden Irfan Smajlagić, a u rosteru su se našle sve redom hrvatske reprezentativke: Bašić, Milanović-Litre, Horvat, Benko, Jelčić, Lovrić..., ali i nekoliko dobrih strankinja. No odlaskom Bandića, zagrebačkog gradonačelnika, u pritvor, zatvorila se “pipa” i klub se raspao u samo nekoliko mjeseci.
Da se klub ne ugasi, zaslužni su supružnici Bubalo, Klaudija i Marko, koji su postavili svoja leđa i krenuli opet od nule.
Velike zasluge i Šoštarića
Lokomotiva je imala jaku kadetsku i juniorsku školu i otuda su crpljeni novi talenti. U klubu su dolazile dobre igračice na studij koje je Lokomotiva objeručke prihvaćala i nastala je ekipa dvadesetgodišnjakinja koje su osvojile Europu.
Jasno, tu su i velike zasluge trenera Nenada Šoštarića koji je znao kako posložiti sastav i raditi s mladim igračicama.
