Otkako je otišao s mjesta trenera Cibone, Veljka Mršića se nije moglo čuti.
– Stvorena je atmosfera da je trener najveći krivac i da će njegovim odlaskom Cibona procvjetati. Pokazalo se da to nije bilo točno. Dakako, bilo je i pehova s ozljedama, ali i mojih pogrešaka, prije svega u pripremama, jer neke turnire nismo smjeli igrati. Prvih osam utakmica igrali smo s osam igrača, pa su se neki previše iscrpili. Kada se na sve to nadoveže i financijska situacija, koja je, primjerice, uvjetovala da na put u Njemačku idemo autobusom, bilo je neizbježno da momčad upadne u krizu.
Mršić kaže da je prošlo ljeto pri dovođenju igrača osjetio da Cibona više nema ugled kao prije.
– Odbila su nas petorica igrača, koja sada u Eurokupu igraju jako dobro. Odbijali su nas i za sličan novac odlazili u Ukrajinu i Poljsku, u klubove koji nemaju takvo ime, ali su im njihovi agenti sugerirali da Cibonu zaobilaze zbog financijske nestabilnosti. Hamilton je jedini koji je imao drugu opciju i prihvatio je Hrvatsku, i to zbog hrvatskih korijena.
Mršić je prošlo ljeto bio tražen na trenerskom tržištu. Cedevita ga je htjela zadržati kao pomoćnika Maljkoviću, Repeša ga je htio za pomoćnika u Unicaji, a on je išao za srcem. Žali li?
– Znao sam da me odluka može dovesti i do ovoga što se dogodilo, no neću žaliti. U našim je klubovima vrlo teško raditi na dulje razdoblje je se ne zna što će biti za tri mjeseca a kamoli da netko ima četverogodišnji plan, pa krivci budu treneri.
Košarkaša godine Mršić je našao u Himkiju.
– Planinić je bez diskusije broj jedan. Popović igra možda i najzrelije u karijeri. Šarić je najbolji naš igrač u hrvatskim klubovima i žao mi je što ga kao trener nisam dočekao kada sam već toliko sudjelovao u njegovu dovođenju. Tomić je jedan od najvažnijih igrača Barcelone. Bogdanović je bio najbolji strijelac reprezentacije pa sam mu dao malu prednost pred Lončarom.
